Iz zagrebačkog Dinama odlazi Marko Pjaca po meni jedan od najboljih igrača Modrih svih vremena. Nadam se kako će se jednog dana vratiti u Dinamo i razveseliti nas svojim raskošnim igranjem nogometa. Filip Ude priprema se za nastup na Olimpijskim igrama u Brazilu. Želim mu da uspije i konačno osvoji zlato, da postane Mercedes, a ne samo Fićo kako ga sada zovu. Zbogom Marko, dobar dan Filipe, najveći međimurski športašu
Nakon što su tjednik Nacional, SDP, profesionalni antifašisti i sve nevladine udruge za predsjednika HDZ-a izabrale Andreja Plenkovića (istina morao je Andej proći i teške izbore unutar stranke), koji pak im se zahvalio na njima najprihvatljiviji način, da je iz svih kombinacija izbacio najboljeg hrvatskog ministra Zlatana Hasanbegovića, ali i našeg Horvata, vjerovao sam kako je došlo vrijeme kraćeg odmora od svih tih lijevih i euro zvijezda. Ali prevario sam se, istina ne privi puta i Sam sam si kriv što je to tako, kao uostalom i za sve nevolje koje su me spopale u posljednje vrijeme.
Naravno, svoje nebuloze profesionalni antifašisti, ljevičari i jugo nostalgičari najradije i najučinkovitije plasiraju kroz šport, najbolji hrvatski proizvod koji svim zaprekama bilježi svjetske uspjehe. Prije spomenuti eto uskliknuše kako je jako dobra zamisao UEFA-e da se oformi jugo nogometna liga u kojoj bi igrali klubovi iz bivše države, njima nikada prežaljene Jugoslavije.
Bila bi to liga koja bi davala reprezentaciju u kojoj danas ne bi bilo mjesta za Pjacu, Brozovića, Kovačića, Rakitića, Badelja, Perišića…, ali bilo bi za razne srpske prosječne igrače. Vjerojatno bi i Zlatan Ibrahimović uzeo jugoslovensko državljanstvo, na radost hrvatskih jugonostalgičara koji redovito veličaju Zlatanove svekolike akrobacije na terenu i izvan njega.
Takvoj reprezentaciji čiji bi glavni navijači bile Delije, a malo BBB i Torcida, izbornik bi vjerojatno bio Siniša Mihajlović s pomoćnicima Robertom Prosinečkim i Markom Elsnerom. Naravno ideolozima ove nebuloze na kraj pameti nije uvrštavanje u tu jugo ligu igrače s Kosova.
Kazao je minule subote nakon što je USA u tenisu povela sa 2:0 protiv Hrvatske, kako je sve izgubljeno za nas, Goran Ivanišević, koji je poput druga Tita za života dobio svoj spomenik (tenisko igralište u Umagu). Hvala Bogu, prevario se Goran te su Mario, Ivan i Borna pod palicom Željka Krajana, varaždinskog dečka pokazali kako u hrvatskoj svići još ulja ima i pomeli Amere sa scene. Naravno na zgražanje svih onih kojima je sve što je hrvatsko trn u oku. U vrijeme kada je Goran igrao za reprezentaciju nakon 0:2 se gubilo, naravno jer Goran nije moga, falija je, nije zna……
Iz zagrebačkog Dinama odlazi Marko Pjaca po meni ponajbolji igrač Modrih svih vremena i tužan sam što odlazi, ali radostan što ide u veliki klub, za velike novce i ostaje gospodin čovjek, premda mu je tek dvadeset godina. Odlazi Marko bez imalo žući i prijetnji USKOKOM i sudovima poput nekih njegovih prethodnika u modrom dresu, kazavši kako odlazi iz kluba za kojeg navija otkada za sebe zna i u kojem je doživio najljepše trenutke. Vjerujem kako će Marko jednog dana doći u Dinamo i barem malo zaigrati za najdraži klub poput Mlinarića, Biščana, Jerke, Šokote, Šifa…..
Negdje u blizini Moskve za nadolazeću Olimpijadu u Brazilu priprema se Filip Ude, najveći hrvatski športaš svih vremena kojemu želim da osvoji zlatno odličje i tako postane mercedes a ne Fićo kako ga zovu njegovi znani i neznani prijatelji, koji su mu u jednom trenutku pokušali zagorčati život. Međutim, Filip se ne da, a ja ću nedjeljnu Svetu misu njemu nakaniti.
Svake nedjelje i gotovo svakog dana Boga molim da naš blaženik Alojzije Stepinac bude službeno proglašen sveti, premda on to za sve nas vjernike i Hrvate katolike odavno jeste. Međutim, kada vidim koji su sve likovi iz SPC-a došli u Rim kako bi po volji i želji pape Franje sudili i popovali o Stepincu, sumnjam kako ću dočekati taj trenutak.
Neka govori tko što hoće, ja sam siguran kako papa Franjo nije siguran u Stepinčevu svetost. Da je, sigurno ne bi ovog mučenika prepustio upravo onima koji ga mrze iz dna duše, poput Stazića, Pusičke, Manolića, Mesića i profesionalnih antifašista. Hrvatski biskupi i svećenici ili papi vjeruju ili šute, a hrvatska šutnja je obilježje mnogih hrvatskih umova, političara i dostojanstvenika.
Pita me dragi prijatelj Dragec Barlek, gdje ću biti ovih dana kada sve vrije od lijepih događanja? Bit ću u prelijepoj i dragoj Štrigovi, u susjednoj Hlapičini i najviše u svojem najdražem Frkanovcu, gdje ću u subotu kuhati Frkanovski tajerček i pokušati zauzeti bolje mjesto među svima prijavljenim kuharima.
Spremiti ću dinstanu špargu (mahune) s piletinom, onako kako ju je spremala moja teta Ana, strina Mariča, susjeda Ana, kuma Franca i Slavica, najbolja frkanovska kuharica svih vremena. Svi ste pozvani od moje strane, kao i od Željka Medveda koji s obitelji i prijateljima priprema Dane Frkanovca.
Ako mi ne pripadne nagrada evo me na Mađerkinim bregom s vinarima pod zvijezdama u Mikecovoj režiji. Mislim kako je samo ružan san da IBM dolazi u Hrvatsku. U Sloveniji nije ostao jer je nudio premalene plaće. Vjerujem kako su svi sposobni već pobjegli iz Hrvatske te neće trebati za IBM raditi za hrvatske prosječne plaće. Aleksandar Petrović i Zoran Mamić, kažu kako im j eu Toplicama Sveti Martin i Martinu na Muri jako lijepo i ugodno. Mnogo ljepše nego Zdravku Mamiću u Zagrebu i USKOKu.
