Već i sama pomisao na realnu mogućnost ostvarenja vlastite demokratski uređene države u ljudima je pobuđivala poseban ushit. A kada se taj tisućljetni san mnogih naraštaja počeo ostvarivati zajedništvo hrvatskog čovjeka je uistinu bilo golemo.
‘Ko bi rek’o da će nam od onog zajedništva devedesetih današnje društvo, u 2016. godini biti ovoliko podijeljeno – raspolućeno.
‘Ko bi rek’o – osobito svjetski čimbenici – da ćemo četvrtu po snazi vojsku u Europi u ratu pobijediti. A, pobijedili smo!
‘Ko bi rek’o – dok su naši branitelji na bojišnici krvarili – da će nas naši domaći mutikaše onako pokrasti, a radništvo otjerati na prosjački štap.
‘Ko bi rek’o da ćemo nakon dobrog prvog pastira katoličke crkve u Hrvata, blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, danas s oltara slušati neprimjerenu i huškačku retoriku o samo jednoj opciji demokratske izabrane vlasti.
‘Ko bi rek’o da ćemo se, od početka stvaranja države pa do danas, totalno razočarati u političare.
‘Ko bi rek’o da će jedan od tvoraca onog “božićnog” Ustava RH u, ondašnjem, Hrvatskom državnom Saboru izjaviti kako “novac nije imovina!”
‘Ko bi rek’o da će mnogi naši branitelji govoriti da se nisu borili za ovakvu Hrvatsku kakvu danas imamo.
‘Ko bi rek’o da smo većinom vjernici-katolici ovoliko lažljivi, skloni lopovluku i prijevarama, a mnogi, baš takvi, stoje u prvim redovima na bogoslužjima u crkvama.
‘Ko bi rek’o da će nam sudstvo, kažu, biti rak-rana našega društva.
‘Ko bi rek’o da će pojedini svećenici služiti svete mise za Antu Pavelića i Josipa Broza Tita.
‘Ko bi rek’o da – kao demokratsko proeuropski orijentirano društvo – još uvijek nemamo razvijenu društvenu svijest suočiti i rasteretiti se naše ne odveć lijepe prošlosti ma kakva god da je bila, to poglavlje zatvoriti za političko prepucavanje i prepustiti povjesničarima da stručno i u miru kažu što se o tome treba reći, a ne da – umjesto razvitka gospodarstva – mi danas slušamo politička prepucavanja o ustašama i partizanima.
‘Ko bi rek’o da ćemo nakon 25 godina od osnutka države – iz pera vremešnog J. M. – doznati da je koncepcija one “slavne” privatizacije “…osmišljena i oblikovana u Kanadi gdje su davana obećanja kao svojevrsna kompenzacija pojedincima koji su pomogli stvaranju stranke… kao i ona ideja o 200 bogatih obitelji”.
‘Ko bi rek’o da ćemo s naše nacionalne tv-kuće iz usta gospodina S. R. čuti da je preko 90% pripadnika ondašnje UDB-e devedesetih učlanilo se u našu najjaču i najbrojniju stranku, da bismo danas slušali da su udbaši i komunisti oni na politički njenom suprotnom kraju – socijaldemokrati!
‘Ko bi rek’o da će nam Kanada postati ovoliko bliska, moglo bi se reći, nadohvat ruke, jer je ona, Kanada, puno toga utjecajnog donijela u Republiku Hrvatsku.
‘Ko bi rek’o da će riječi bivšeg predsjednika HDZ-a s početka 2013. biti upravo proročke. Plašio nas je nastupajućom “crvenom peronosporom”, te zabranit će (kada jednom dođe na vlast) crvenu zvijezdu petokraku, hvalio se svojim domoljubljem, da bi 2016., samo tri godine poslije, upravo “crvenilo” obilježilo njegov uzmak.
Da, da. Upravo je taj gospodin ponosno govorio: “…pošteni unutra, lopovi van iz HDZ-a” – i, potencirao je u svakoj prilici, kako je upravo on bio taj koji je progonio kriminal i pokretao borbu protiv korupcije. Pa ti onda vjeruj političarima. Današnjim.
Međutim, vrijeme je, kao i uvijek do sada, najbolji i najpouzdaniji sudac. Tako je bilo i ovoga puta. I, tko zna do kada bismo vjerovali da je sve ono što smo slušali gola istina i samo istina dok taj gospodin u hodu prema vrhu, kojemu je toliko težio, nije naišao na – pokazalo se – nepremostivu prepreku. Naišao čovjek na MOST!
Ne, nije to neka grandiozna, velebna građevina. Ma kakvi, to je sasvim, moglo bi se reći, mali ali zato kvalitetnom “žbukom” građen objekt. A, kvalitetna “žbuka” kojom je sazidan čvrsto povezuje i strukturu građevine drži skupa.
Istinabog, jest da je taj most sklepan na brzinu. Sklepan je od dijelova skupljenih s raznih strana domovine ali je zato, pokazalo se, nevjerojatno stabilan. Čak su ga posprdno nazivali “mostić” kojega je, mislili su, lako “pregaziti”. Recimo, kao plitki potok.
Međutim, brus! Prijelaz preko toga mosta se pokazao nemogućim. Lakše bi se čelnik ekipe uspentrao na Mount Everest nego što bi, na putu prema vrhu, prešao taj, kako je rekao, ” mostić”. Zbog “prtljage”. Vlastite, naravno.
Ni Šerpe, kao profesionalni nosači prtljage, mu ne bi bile od bogzna kakve koristi. Zatim je angažiran, ljudima, posve nepoznati “tim”. E, kad ni s tim i takvim “timom” prijelaz preko mosta nije bio moguć, sve je otjerao u vražju mater, smijenio “tim” i odstupio prepuštajući svoje mjesto drugome neka predvodi kolonu.
‘Ko bi rek’o da ćemo posve skrušeno i krotko prihvatiti sintagmu da smo “stoka sitnog zuba”.
‘Ko bi rek’o da ćemo sa samog vrha države sasvim ozbiljno biti obaviješteni da seljaci i seljanke nisu “građani” već, samo i jedino, seljanke i seljaci!
‘Ko bi rek’o da ćemo sa jednog ministarskog mjesta čuti da u Hrvatskoj imamo previše visokoobrazovanih ljudi. Svojom ovakvom izjavom – javili su mediji – gospođa ministrica je šokirala našu akademsku zajednicu.
‘Ko bi rek’o da su Hrvati takvi sretnici pa konačno otkrili svoj “eldorado” – zvan Kanada. Odonud nam kao na tekućoj vrpci redovito stižu svježe ideje, svježi kadrovi, a sve za dobrobit – Lijepe, li nam, naše!
‘Ko bi rek’o da nas političari tako često podsjećaju na onu sentencu “da narod nije glup i da ga nije lako prevariti!”, a molit ću lijepo, pogledajte što nam već četvrt stoljeća čine!
