Djecu od najranijeg djetinjstva odrasli uče poslušnosti i, naravno, istini! Nešto slično onome kad se krunski svjedok u sudnici uzdignute ruke pred sudskim vijećem zaklinje da će govoriti istinu i samo istinu.
A, opet – grdno se varamo ako mislimo da djeca ne kuže dok im stariji lažu da se sve praši. Djeca kuže i znaju, ali nemaju pravo glasa… jer su stariji uvjek u pravu. Vidite, tako je to u životu. Aha! Jesmo li spremni priznati da smo takvi i da to činimo. Do svoje zrelosti – (a to je prava istina!) – od malih anđela, nekadašnje nevine djece, odrasli učine prave lažove i zloće. Jer, da nije tako ne bismo danas živjeli u ovakvom društvu prepunom prijetvornosti, prijevara i laži.
Zašto je to tako ne znam, jer i ja sam u životu čuo i naslušao se svakojakih laži, a i sam sam lagao spašavajući vlastitu kožu pred predatorima. Vjerojatno nema čovjeka tko ponekad nešto i nekome ne laže. A, da laž caruje, bogami caruje – kroz čitavu ljudsku povijest.
Odgojeni i uljuljkani u lažima istina je ljudima odveć bolna i užasno ju je čuti. Naročito o sebi, suočiti se s njom, a još ju je teže – prihvatiti. I tako, u laži i ponekom svojom istinom čovjek odraste, čak postiže s nekim nekakav dogovor, partnerski odnos, zasniva obitelj, odgaja djecu (zna se već – kako to ide), proživi svoj život do konačnog suočenja s ISTINOM kad više ni svjetonazorska ni ina uvjerenja, mnoga važna poznanstva, razne titule, usvojene vještine i silna znanja ili politička moć nemaju baš nikakav značaj.
E, sad, po nekakvom nepisanom pravilu prije sklapanja braka poželjno je da partneri urede svoje međusobne odnose. Naravno, namjere budućih partnera, ako zasnivaju brak iz ljubavi (što se podrazumijeva), trebale bi biti časne i iskrene kako bi brak potrajao dok ih, ono, (…) ne rastavi. Jer, kad se pred matičarem sudbonosno ‘da’ jednom izrekne i vlastoručno potpiše ne pomaže kasnije cendranje kako nisi znao da će – u odnosu na naše predbračne stečene navike – u braku biti sve drukčije.
– ‘Dečki, kak sam se oženil se se je spremenilo!’ – svojevremeno je o svome bračnom statusu konstatirao jedan friško oženjeni mladac.
Dakle, predbračno soliranje i solo odlučivanje o mnogočemu postaje prošlo svršeno vrijeme. Ali ako se njeguje međusobno uvažavanje, poštovanje i iskrenost – godine starosti i razlika u godinama između bračnih drugova uistinu nisu važne. Takvih brakova je ne mali broj. Međutim, ako je brak sklepan zbrda-zdola i iz različitih interesa s figom u džepu, kad u braku jedan od partnera nad onim drugim uporno želi dominirati i bez međusobnog uvažavanja brak će potrajati taman toliko dugo dok onome omalovažavanom partneru ne pukne film, pa sve pošalje u vražju mater, i ode u Matični ured. Po vjenčani list.
Kad se neiskusan ženik časnih namjera – na nagovor ‘dobronamjernih’ suflera (osobito neženja jer oni se, kao, u ‘brak’ najbolje razumiju) – spetlja s udavačom (‘pravom mustrom’) takav brak će biti kratkog daha. Svakodnevno nas s malih ekrana dave porukama: ”Novi cirkus je u gradu!” – ”Ne dozvolite da vas ‘ožene’!” – ”Ne dozvolite da vam prodaju ‘maglu’!”.
Međutim, ne! Mi se na ta i takva upozorenja ne osvrćemo pa poput ‘stoke sitnog zuba’ trčimo za solju kojom nam čobani sole pamet. Kroz povijest čovječanstva je uvijek tako; pored svih upozorenja na moguće zamke dvoličnih prepredenjaka naivčine uvijek nasjednu na slatkorječivost prodavača ‘magle’.
Eh! Ni po muke da je cirkus samo u jednom gradu kako nas s tv-ekrana upozoravaju, međutim, cirkus je u čitavoj državi i kako izgleda još će dugo potrajati. Jer, prodavači ‘magle’ nam pripremaju još mnoge igrokaze. ‘Bračna’ neslaganja, međusobna podmetanja naše političke ugovorne partnere prate od početka njihove predbožićne ‘zaljubljenosti’. Stara izreka o udaji stare frajle mogla bi se primijeniti kod naših vladajućih s obje strane Markova trga.
A, zreka glasi: – ‘Kako sam se nadala, dobro sam se i udala!’
Razvrgnuće ugovornog političkog ‘braka’ skoro je pa gotova stvar i tako će dogovor iz one predbožićne noćne metarmofoze ‘ženika’ neslavno propasti. Je li se ženik sada kaje što je, zbog iskusnije udavače, svoju bivšu ostavio pred oltarom? To osim ‘ženika’ nitko drugi ne zna pa ni baba Vanga, međutim, nezgodno je sad priznati koliko je na njegovu odluku ono javno ‘sufliranje’ koga odabrati, moguću vlastitu pogrešku i kolebljivost kod procjene i odabira ‘mladenke’.
No, to je život, to jest, kako bi rekli naši celebriti, to je jedno novo iskustvo, ali – neugodno iskustvo. Pa, neka onda netko kaže da zna što je prava ljubav – što je zaljubljenost? Bez obzira na ‘ženikove’ uvjete nova ‘udavača’ je pošto-poto željela daju.
I, eto, vidimo kako završavaju ‘brakovi’ bez međusobnog uvažavanja. Još ako su nametnuti od oni koji nam svima kroje gaće, uistinu je malo izgleda da opstanu. Jer, živjeti u takvom ‘braku’ i sve to provariti, uistinu, treba imati želudac.
Vjerojatno je neizdrživo u ‘bračnoj postelji’ licem u lice biti s nekim kome iz usta gadno zaudara. Uzalud nam sva upozorenja, ipak su nas ‘oženili’!
