Predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović nije se oglasila u svezi proslave rođendana maršala Josipa Broza Tita, krvnika s Balkana, kako ga nazivaju zapadni povjesničari i mediji. Predsjednica nije ništa kazala o tisućama titovki s crvenom petokrakom, pak mi se čini kako je i njoj kao i prethodniku mu Ivi Josipoviću, titovka srcu mila. A vjerovao sam kako će se očitovati negativno, barem kao kad je u pitanju tu i tamo koja kapa s obilježjima endehazije.
Lijepo je bilo na opraštaju s ‘Vatrenima’ u Svetom Martinu na Muri, odakle svi su otišli puni emocija, poštovanja i zahvalnosti. Svaka čast i hvala izborniku Anti Čačiću što je svoje izabranike i suradnike doveo ovamo na pripreme, za razliku od svojih prethodnika koji su novce na ništa kvalitetnije ili bolje pripreme trošili po Sloveniji i Austriji.
I na taj način se voli Domovina. Lijepo je bilo na rođendanu novinara Dragutina ovčara, a vjerujem kako će tako biti u petak na pola stoljetnom rođendanu središćanskog gradonačelnika Dražena Srpaka. Lijepih događanja i stvari potrebno je svima nama običnim ljudima u Hrvatskoj koju su vodeći političari doveli do golemih problema, poniženja i apsurda. Običan čovjek, radnik, činovnik, mornar, stočar, ratar, športaš, pjevač i glumac kao i mnogi drugi koji teškim radom zarađuju za život odavno je pokazao kako zna, može i hoće i sve sam uvjereniji kako bi smo bez Vlade bili bolji i uspješniji.
Grozno je za čuti i vidjeti što se sve događa u svezi kurikuluma, a svi znamo kako su Hrvati i Hrvatice i drugi narodi Hrvatske do sada toliko puta pokazali što znaju i umiju, kod kuće i još više u svijetu, bez ikakvih kurikuluma.
Očito je kako je kurikularna reforma potrebna samo političarima, ma koliko se oni kleli kako ne žele političku umiješanost. Kako da vjerujem Borisu Jokiću novom Stipi Šuvaru koji zagovara i pokušava progurati same ljevičarske i nenarodne ideje i koji u Ured predsjednice države dolazi obučen kao da je došao na piknik.
Što takav čovjek može ponuditi dobroga našoj djeci i mladeži kada mu svaka riječ i rečenica odzvanjaju anti kršćanski. I kada su njegovi glavni zagovornici antifašisti i antikristi Mesić, Kekin, Josipović, Puhovski, Pupovac, Lovrićka, Holy, Kneževićka, Šikanić, Pusić, Jovanovićka i drugovi njihovi.
Tužan i razočaran sam što predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović nije reagirala na kumrovečki dernek na kojem je bila poplava titovki i crvenih zvijezda petokraka. Slavio se maršal Josip Broz Tito pod čijim zapovijedanjem je pobijeno i pogubljeno na strahotne načine tisuće Hrvata i Hrvatica i drugih ljudi. Slavio se balkanski krvnik kako Tita nazivaju zapadni povjesničari i mediji, maršal koji nije stvarao Hrvatsku nego Jugoslaviju u kojoj je Hrvatska bila velika žrtva upravo Titovih spletki i naredbi.
Imam osjećaj kako je predsjednici titovka mila kao i njezinom prethodniku Ivi Josipoviću. Ali što očekivati od predsjednice koja govori kako je najveći interes Hrvatske ulazak Srbije u EU. Srbije koja je porušila pola Hrvatske, čiji su vojnici po Hrvatskoj posijali stotine tisuća mina koje uklanjaju i u minskim poljima umiru sinovi Hrvatske, Srbije koja ne dozvoljava pristup Adi na Dunavu kod Vukovara, Srbije koja ne otkriva grobove i stratišta Hrvata i Hrvatica, Srbije koja prijeći beatifikaciju Blaženog Alojzija Stepinca. Takva Srbija u EU sigurno nije interes i prioritet Hrvatske. Kao da je predsjednici savjetnik glavom i petom Mate Granić!?
Niti policija u Kumrovcu nije reagirala zbog obilježja i skandiranja jednom od najvećih zločinaca 20. stoljeća. Što bi učinila da se negdje pojavi kapa s obilježjima Nezavisne Države Hrvatske?
Oporba, sva ljevičarska i jugonostalgičarska armija skače zgrožena Karamarkom, Hasanbegovićem, don Prcelom, biskupom Komaricom, Antom Čačićem, Zdravkom Mamićem, Milanom Bandićem, Branimirom Glavašem ali je mirna i tiha kada su u pitanju milijuni izgubljenih eura zbog nesposobnosti ili aljkavosti bivšeg ministra poljoprivrede Tomislava Jakovine. Koliko su toga izrekli ti kojima smeta sve što je hrvatsko kada je ono malo opijen bio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, a koliko su tiho kada je u istom stanju bio njihov ljubljeni Nenad Stazić.
Hrvatski ljudi i dalje stenju pod teretima svih novo hrvatskih vlasti. Preko 330.000 ljudi je u blokadi, još više je pod ovrhama, tisuće ih bježi u svijet tražeći posao i čovjeka dostojan život, hrvatski branitelji se ubijaju ili umiru u bolovima tijela i duše, poljoprivrednici propadaju i nestaju, polja su u draču, porazi se proglašavaju pobjedama i obrnuto, zavisno o kojoj je političkoj ili vjerskoj grupi riječ, na sve što je katoličko se huli, a vidim kako se nastoji obeshrabriti ‘Vatrene’ pred odlazak u Francusku.
Sve te negativnosti i boli ne brinu predsjednicu, premijera i revne saborske zastupnike. Oni su vjerojatno sebi sami dovoljni, poglavito sada kada su zapadnjacima spremni predati sve što oni zatraže. Vidim iz dana u dan što nam to sve daju Washington, Wien, Bruxelles, London, Paris, Rim i druga utočišta svega antikatoličkog i antihrvatskog. A polako nam vraćaju umorne, islužene i bolesne Hrvate i Hrvatice koji su im godinama bili najbolji radnici za male novce. Sada su oni posjetitelji domova zdravlja i bolnica u Lijepoj našoj ili pak se liječe u zemljama kojima su služili, za velike novce. Čini mi se kako je došlo vrijeme za Dobroslava Paragu. Kad već ne možemo imati svog Viktora Orbana.
Čestitke Cibaliji na povratku u I. HNL i Istri na ostanku u njoj. Poglavito međimurskim vinarima čija vina i dalje ubiru najviša odličja diljem drage mi i jedine domovine!
