Petodnevni boravak Hrvatske nogometne reprezentacije u Svetom Martinu na Muri i Toplicama Sveti Martin, događaj je koji će svim ovdašnjim ljudima biti zapamćen kao nešto najljepše što se dogodilo u novoj Hrvatskoj. Mala općina i župa pokazali su kako se voli Hrvatska, za primjer mnogima iz drugih dijelova Lijepe naše koji se vesele neuspjehu ‘Vatrenih’, što je ovdje nepoznanica.
Tužan do suza i boli ovih je dana Goran Zadravec iz Zasadbrega, istinski hrvatski branitelj, domoljub i Hrvatina do neba modroga i mora sinjega. Što je to tako rastužilo hrvatskog viteza koji je Hrvatsku branio u Vukovaru prošavši sav pakao koji su stvorili JNA, Srbi domaći i uvozni, četnici, paravojne srpske postrojbe kao i domaći petokolonaši, udbaši i kosovci?
Rastužila ga je vijest kako se Spasoje Petković Štuka srbočetnik i koljač s vukovarskih ulica 1991. godine i kasnijih godina, uspio dogovoriti sa srpskim sudom za ratne zločine te je oslobođen svih krivnji, ukratko. A tko je Spasoje Petković Štuka i zašto je Zadravec tako tužan, a nije ogroman ostatak Hrvatske, poglavito one vodeće elite koja se sa Srbijom dogovara kako da vjekovni hrvatski neprijatelji što lakše i prije postanu članom Europske unije?
Štuka, kako ga popularno zovu hrvatski i srpski utjecajni mediji, osumnjičen je za ubojstvo Jeana Michaela Nicoliera, mladog Francuza koji je dragovoljno došao u Vukovar od pobješnjele JNA i njezinih pomagača braniti napadnutu, raskrvarenu i zapaljenu Hrvatsku. Mladi Francuz bio je izuzetno prisan i dobar s Goranom do posljednjeg trenutka i Zadravec zna što je napravio za Vukovar.
Kaže Goran kako su samo nekoliko trenutaka prije nego je Jean Michael nestao, narezali špek kojeg su trebali pojesti, ali nisu jer je neprijateljsko djelovanje odgodilo svečanost stola, kasnije se ispostavilo – zauvijek. Špek je ostao na stolu, a Francuz je nestao zauvijek, da mu se grobak ne zna, a Goran ranjen i shrvan zbog gubitka branitelja koji je hrvatsku beskrajno ljubio. Goran se nadao kako će Štuka ostatak života provesti u zatvoru, premda za takvu zvijer ne postoji zaslužena kazna.
Francuza nema, Goran je bolestan, a Štuka, krvnik s Ovčare će jednog dana slobodno ušetati u Hrvatsku koju mrzi iz dna duše, ali su mu dragi i mili njegovi sunarodnjaci, hrvatski ljevaci i delicije. Pita se Goran, kao i ja, ali i mnogi hrvatski branitelji kako se niti jedan hrvatski branitelj optužen za takozvane zločine, general Mirko Norac, Tomislav Merčep i drugi nisu uspjeli dogovoriti s hrvatskim sudovima.
Za hrvatske branitelje, generale i domoljube hrvatsko pravosuđe i sudovi nemaju milosti i kažnjavaju ih više nego bi to učinili strani sudovi. Dobro je to na vlastitoj koži osjetio Josip Joe Šimunić, hrvatska nogometna i ljudska veličina, nogometaš, a danas desna ruka izborniku Anti Čačiću, kojeg je hrvatski sud kaznio za izrečen povijesni hrvatski pozdrav ‘Za dom spremni’.
Tužna je hrvatska istina da domoljubima, patriotima, braniteljima sude djeca partizana i antifašista kojima je mila i draga samo hrvatska kuna. Hrvatsku jednostavno ne vole i čekaju svaku prigodu da se osvete njegovim stvarateljima, svijećom tražeći ustaše i fašiste kojih nema.
Potpuno obrnuto je ovih dana bilo u Svetom Martinu na Muri i Toplicama Sveti Martin gdje se za Europsko nogometno prvenstvo pripremaju ‘Vatreni’ pod vodstvom izbornika Ante Čačića. Ovdašnji ljudi su na svakom koraku pokazali kako i koliko se voli Hrvatska, za primjer onima koji po svuda traže ustaše i fašiste i raduju se svakom hrvatskom neuspjehu i slave uspjehe onih koji nas poput njih ne vole i mrze.
Vrlo brzo su takvi novinari provokatori napustili ‘bazu Vatrenih’ jer ovdje jednostavno postoji samo veliko prijateljstvo i ljubav između ‘Vatrenih’ i naroda, što njima smeta. Naklon do poda za ovdašnji puk, za sve zaposlenike u Termama Sveti Martin, općinsko čelništvo, župnika i načelnika te održavatelja igrališta.
Hrvatski saborski zastupnici još jedanput su pokazali kako nisu ‘uvaženi’ što im tepa Željko Rajner, njihov predsjednik koji se trudi odglumiti bezvoljnog Šprema i umornog Leku, jednako nesposobne njegove prethodnike. Saborski zastupnici ponovno ne rade cijeli tjedan, roštiljaju, love i ribolove, šetaju i bajke propovijedaju, dok za njihove basnoslovne plaće i na Tijelovo zarađuju prodavačice u trgovačkim centrima, benzinskim postajama, konobari(ce) i drugi bijedno plaćeni zaposlenici.
Cirkus političke elite na svakom koraku, od predsjednice, premijera i ministara, do nevladinih i slobodnih udruga, koji svaki na svoj način uništavaju Hrvatima i Hrvaticama ponos i ljubav prema Domovini i obitelji. Ne znam tko je smješniji, Božo Petrov ili Nenad Stazić, Vladimir Šeks ili Stipe Mesić, koji žive negdje drugdje, a ne u državi Europske unije, i koja je zbog njih jadnija od onih u srcu Afrike ili Azije.
Nikako da se Papa Franjo odluči blaženog Alojzija Stepinca svečano postaviti tamo gdje mu je mjesto, u zajedništvo svetih Rimokatoličke crkve. Stepinac i Hrvati katolici sigurno nisu nikakva problem, već je problem vodstvo Crkve koja je jednostavno uvučeno u masonski politički sustav koji ih napada, kleveće i ucjenjuje na sve načine.
Očito je kako Papa Franjo ne vidi ili ne razumije što se događa, što mu SPC laže, a hrvatski biskupi ne mogu kazati, jer ‘svetost’ mnogo toga krivo povezuje. Više vjeruje predstavnicima druge Crkve nego svoje, masonima, pederima, lezbijkama i lobistima slobode promišljanja dekristijanizacije Europe koja je sve umornija i razjedinjena, jer cijeni samo materijalno i liberalno.
Glupostima u Hrvatskoj nema kraja. Evo sada cirkusa oko kurikuluma. Kaže ministar Šustar kako kurikulum nije dobro obavljen, što je jasno i vidljivo i manjima od ministra, a ne prihvaća ostavku ‘lijeve’ ekipe koja ga je sastavila. Ostavka je najmanje što se treba dogoditi, a o nekakvim plaćama za neobavljeno je najmanje smiješno. Zapravo, što nije smiješno u ovoj Hrvatskoj čija vlast je spremna za sve, poglavito svoje džepove, a najmanje za Dom, Domovinu i ljude.
Ostaje nama mislećim i domoljubnim Hrvatima i Hrvaticama čekati Krista na žalu, jer od Kolinde, Tihomira i Željka nema ničeg obećavajućega u narednim godinama, koje pokraj nas i s nama prolaze. Kad bi razumjeli što i koliko govore gorke suze Gorana Zadravca s početka kolumne vjerojatno bi drugačije mislili i radili.
