Kao saborski zastupnik Balzara Bolta Jalšovec iz Štrukovca u teška komunistička vremena, ishodio je zaštitni znak za međimurska vina. Pitaju ‘dečki brežni’ kaj su napravili za turoš i meso z tiblice svi drugi međimurski sabornici. Nema Bolte u saboru, kao što u Matici hrvatskoj nema dr. Bartolića.
Ovu kolumnu pišem danas na blagdan Stepinčeva, kada je Katolička crkva, a poglavito Crkva u Hrvata spominje blaženika, patnika, rodoljuba i bedema Božje ljubavi nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca koji je umro na današnji dan 1960. godine u Krašiću. Kao i mnogi drugi vjernici, danas 56 godina nakon Stepinčeve smrti osjećam tjeskobu i žalost što ga se iznova razapinje i po drugi puta sudi, samo zato što je bio Katolik, Hrvat, rodoljub i dobar čovjek koji je čvrsto ljubio Boga i svoju Hrvatsku u danima kada se nad nju nadvila sila zla u obliku bezbožnog komunizma.
Tjeskoba i žalost nastanili su se u meni iz razloga što Papa Franjo odugovlači s proglašenjem Stepinca svecem Katoličke crkve, ali još više zbog toga što o tome treba svoju riječ dati nekakva komisija u kojoj će biti predstavnici Srpske pravoslavne crkve, upravo one crkve koja svim načinima i svom snagom svojom nastoji ocrniti Stepinca i Katoličku crkvu u Hrvatskoj. Ako je Papa Franjo, kako to tvrde hrvatski biskupi siguran da je Stepinac svet, odnosno da je postupak utvrđivanja njegove svetosti neupitan, zašto mu treba ovakva komisija. Uvjeren sam kako je ovo još jedno razapinjanje mučenika od onih koji o njemu znaju najmanje.
Nigdje nisam pročitao kako bilo koji hrvatski vjernik, pa i novinar, dovodi u pitanje odanost hrvatske Katoličke crkve od Svetog Oca i Rima, konačno svaki puta ispovijedamo vjeru u Svetu crkvu katoličku i općinstvo svetih… ali ima pravo sumnjati u nečiju ispravnost. Sumnja je u čovjeku i nije grijeh, pače kamen je zaglavni za učvršćivanje vjere u nekoga i u nešto.
Ushićeni su svi ljevičari i gubitnici odlukom Zdravka Mamića da više nije izvršni predsjednik GNK-a Dinamo Zagreb. Sada razne udruge vjeruju kako će Hajduk biti prvi bez borbe, kako Bruno Marić više neće biti najbolji hrvatski nogometni sudac i kako će i Hajduk svojeg igrača prodati za nekoliko milijuna eura kao što j eto uspio Mamić s Modrićem, Kovačićem, Brozovićem… Mislim si, malo sutra, jer Mamić voljeli ga ili mrzili zna dobro kako se to radi u svijetu. Bojim se kako su protivnici svega hrvatskog došli na svoje te će uskoro Hrvatska biti bez snažnog kluba u europskim natjecanjima, a zagrebački Dinamo poput Hajduka tek udruga građana gubitnika.
DORH i USKOK i dalje pokazuju kako se u Hrvatskoj može uhititi i zatvoriti svakoga tko nije lijevo, a nikako ne onoga koji javno vrijeđa hrvatske svetinje, za koga postoje opravdane sumnje da je devedesetih bio na suprotnoj strani, krao i bogatio se na krvi hrvatskih branitelja i radnih ljudi. Predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović, bori se sa svim negativnostima u društvu, te nakon druga Tita i Šeksa, boj bije da makne i Dragana Lozančića šefa SOA-e, ali ne daju lijevi niti MOST. Vidi se koliko ove dvije stranke drže do sebe, jer kada se smjenjivalo ministra branitelja Miju Crnoju, koji je počinio znatno manju štetu od Lozančića, što ih nije spriječilo da se to učini hitno, bez da se čovjek dokaže i pokaže u poslu. Lozančić bi trebao imati obraza i sam se maknuti iz službe, kao što bi to trebao i Ranko Ostojić, kojeg malo tko ili nitko ne želi na mjestu prvog čovjeka saborskog odbora za sigurnost.
Da, HRT je veliki problem, ali se ne slažem da na HRT-u baš sve ne valja. Ne valja tzv. Informativni program od urednika, preko novinara do voditelja, osim Mislava Togonala, ali valja religijski program, vrijedi poljoprivredni i gospodarski, pa i kulturni program, poglavito na Hrvatskom radiju.
Stoga, treba smijeniti veliki broj urednika, voditelja i novinara, ali nikako sve strpati u isti koš. Hrvatska televizija je naša i to mora ostati, a svi oni kojima se Hrvatska ne sviđa i ne vole je mogu svoju nadarenost i sposobnost unovčiti istočnije i zapadnije od Lijepe naše.
Minulih dana boravio sam ‘v bregima’ i naravno, razgovarao sam o gastronomiji, s majstorima vina i kuhinje. Dođosmo tako i do turoša i mesa z tiblice, točnije do toga kako ove međimurske vrijednost ne mogu dobiti zaštitni znak. Prosim ne me držati za riječ o očnom nazivu, jer je na temu turoša doktorirao profesor Kristijan Valkaj, a ja turoš samo volim, cijenim i pravim od najboljeg međimurskog mlijeka ‘z bregov’ Prekope, Robadja, Frkanovca, Plešivice, Praporčana i Jurovčaka.
Moji dragi prijatelji, sami vrsni prijatelji i poznavatelji hrane i kapljice kako su krivi nesposobni i nezainteresirani saborski zastupnici iz naše županije, koji po tim pitanjima nisu učinili ništa za Međimurje. Kaže mojih ‘4M’ kako je negdanji saborski zastupnik Balatazar Bolata Jalšovec u vrijeme komunizma u vrlo kratkom vremenu uspio za međimursko vino ishoditi zaštitni znak. I počeše oni nabrajati i pitati, kaj su napravili Lesar, Ramuščak, Glavina, Hranjec, Zgrebecova, Glavak, Jelaš, Pleša Moharić…? Ustvrdili su: Nikaj!!!
I zaorilo se; ‘Što je Bolta toga više nema…’. Ali zato ima svakodnevnih ovrha, opomena, nemilosti Fine, odvjetnika i javnih bilježnika i mislim si kako će Živi zid imati posla, sve dok predsjednica kojoj na putu stoji čudni Živi zid i neodlučni premijer, ne posmjeni sve te ukrušnike (uhljebe) i ukine službe koje siromašnog hrvatskog čovjeka stavljaju u položaj ‘bokca bistričkoga’ u 19. i 20. stoljeću.
Slušam čega će se sve u Korizmi odreći vjernici koji ne hodaju na Svete mise i Korizmu shvaćaju kao ‘horoskop-slagalicu’ za zafrkanciju uz kavu i cigarete. Nisam čuo niti jednoga kako će se odreći zakidanja svojih zaposlenika, ne plaćanja doprinosa na plaće i priznavanja radnog staža, odnosno ne ljude zapošljavati na ‘črno’. To ih ne zanima, jer nikome neće biti smiješno i zabavno, a njima pokvariti ‘zajebanciju’ s kršćanskim vrijednostima, koju iskazuju na svakim izborima, kada svoj glas daju onima kojima je do Boga i Crkve, kao komunalnom radniku do velike lopate.
Danas je i Dan Matice hrvatske, a i obljetnica smrti najvećeg međimurskog Hrvata, profesora doktora Zvonimira Bartolića, utemeljitelja nove i moderne Matice hrvatske i Zrinske garde. Neka mu je laka hrvatska zemljica i spokoj mu vječni. Nakon njega u kulturnoj sferi ništa više nije kao što je bilo za njegovog impresivnog životnog vijeka, kada sam ga upoznao i sa njime imao čast surađivati.
