Konačno vidim kako Grad Mursko Središće i njegov gradonačelnik Dražen Srpak imaju jasnu viziju razvoja, a posebno raduje što će se mnogo toga učiniti i dati za kulturu. Srpak ima jasnu viziju budućeg Centra za kulturu koji bi već u svibnju mogao otvoriti svoja vrata.
Istina ne do kraja, ali barem na polovicu, a to je puno kada se zna koliko su prethodne vlasti potrošile na razne projekte i Kino ‘Rudar’ zatvorile za odvijanje kulturnog i javnog života u Murskom Središću. Istina je kako je razvoj gospodarstva za Mursko Središće od izuzetnog značaja, ali isto tako je istina kako je Mursko Središće oduvijek bilo središte kulture te je Dom kulture jednako važan.
Još više me raduje što je kajkavski jezik odlukom Međunarodne organizacije za standardizaciju ISO uvrstila kajkavski jezik među svjetske jezike. Rezultat je to dugogodišnje akademske rasprave, te kajkavski više nije dijalekt nego jezik. Kako bi sada sretan bio svjetionik kulture među Međimurcima prof.dr.sci. Zvonimir Bartolić da je ovo doživio.
No, Bartolić isto kao i ja i stotine tisuće Hrvata i Hrvatica ne bi bio sretan prijedlogom rektora Zagrebačkog sveučilišta akademika Damira Borasa da se ćirilica uvede kao predmet u škole. Neka Boras prodaje i predaje ćirilicu slovenskom Erjavcu, patrijarhu Irineju i antifašiti Stipi na žiletnoj žici negdje oko Đurmanca ili Čestijanca.
Jako su srditi Hrvati i Hrvatice u svetomartinskoj općini na svoje susjedne kolege iz Hotize, Kota, Gibine, Šafarskoga, Razkrižja i Velike Polane što su tiho kada je u pitanju ta prokleta žica, a posebno su srditi na razkriškog župana Ivanušića čiji su korijeni u Hrvatskoj, a ne kaže niti riječ protiv ove slovenske sramote u kojoj za sada Bogu hvala stradava samo divljač i neobrađene njive. Ivanušić, javi se! Osobno smatram kako je žilet žica sramota za EU i kako je to početak kraja ovakve EU koja je Hrvatskoj više naškodila nego li pomogla.
Kako postoji od groznog još groznije bilo je vidljivo u Vukovaru na prijemu za zapovjednike obrane Vukovara i zapovjednike ratnih postrojbi iz Domovinskog rata u obrani Vukovara koji je upriličila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Netko je zaboravio pozvati obadva Jastreba i Merčepa, ali nije Pupovca i Stanimirovića. Još je groznije što se ne zna ili se ne želi znati i javnosti kazati tko je taj silnik koji je istinske rodoljube i heroje izostavio s popisa, a deklarirane neprijatelje Hrvatske postavio pred predsjednicu. Što bi se dogodilo onome tko na Titov prijem ne bi pozvao Radu Bulata, Vladu Janića Capu, Pavla Gregorića i Antu Jurjevića Baju?
Kada čujem kako pojedini profesori, analitičari i stručnjaci, poglavito s Pravog fakulteta, Fakulteta političkih znanosti, Filozofskog fakulteta, Ekonomskog fakulteta, svi iz Zagreba, te lijevičarski novinari, nešto proglase nevaljalim, odmah znam da je to što se predlaže dobro. Pa tako i njihova paljba na prijedlog Ivana Lovrinovića o ukidanju II. stupa mirovinskog osiguranja, kada su si odreda stali u obranu mirovinskih fondova kojima se naslađuju i bogate isključivo strani i domaći pojedinci i krugovi.
Zaista, zaista kada ćemo se riješiti, poglavito s javne televizije i radija raznih Kregara, Puhovskih, Pilsela, Beškera, Karduma, Rašeta, Pusića, Popovički, Jakovina, Klasića i drugih, kojima je sve nehrvatsko i lijevo sveto, a sve hrvatsko prokleto. Kada ovi odu sigurno će više ljudi plaćati rtv pristojbu, premda ih najveći broj ne plaća jer nema od ili iz čega plaćati. Papa Franjo pojačao je aktivnosti u razgovorima s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve i drugim Srbima, a sve u cilju da se Blaženi Alojzije Stepinac još više razapinje. Zanimljivo je koliko vremena Franjo ima za srpske kadrovnike i bojovnike.
Kako sam pisao prijatelj mi je u Zagrebu na liječenju pak sam češće u hrvatskoj prijestolnici, te sam tako doznao lijepu vijest koja me silno obradovala, a mogla bi i međimurske mljekare. U Zaprešiću je oformljena Mljekarsko stočarska zadruga ‘Proizvodi sela’ koja okuplja mljekare koji imaju oko 550 krava i dnevno proizvode 10.000 litara mlijeka, odnosno oko 4.000.000 litara godišnje. Zadovoljni su stočari, mljekari i potrošači jer sela su oživjela, a ljudi imaju domaće zdravo i kvalitetno mlijeko.
Imaju snažnu podršku župana Zagrebačke županije i svojeg gradonačelnika. Pomislih odmah kako bi i međimurski stočari i mljekari mogli nešto takvo učiniti, no pitanje je b li imali podršku župana koji selo ne doživljava, kao niti gradonačelnici, nažalost, ali vrijedilo bi pokušati, jer mlijeko je međimursko vrlo kvalitetno. Kao što je kvalitetno i međimursko vino. Na povratku iz Zagreba zastao sam u Vinariji ‘Šafran’ u Breznici i uvjerio sam kako su njihova vina vrlo dobra, slična međimurskim, poglavito graševina i pinot sivi.
Dok pišem ovu kolumnu još se ne znaju budući ministri, no sve je vidljivije kako među njima neće biti nikoga iz Međimurja. Ne čudi me to, ako znamo da je Međimurje ‘crvenije od crvenijeg’, a nismo u prošlosti imali ministra.Kako ministra sada očekivati kada se zna da su Domoljubna koalicija i MOST u Međimurju dobili mrvice.
A već sam vidio Horvata kako vodi Ministarstvo zaštite okoliša i Glavakovu u fotelji Ministrice kulture, a kad, tamo sami profesori i Todorićevi puleni.
