Konačno smo dočekali da dosadašnja Vlada održi zadnju sjednicu i da konačno ode u ropotarnicu povijesti, označena kao najneuspješnija od svih dosadašnjih u novoj Hrvatskoj.
Vlada Zorana Milanovića bit će upamćena po socijalnoj neosjetjivosti za čijeg je mandata blizu četiristo tisuća hrvatskih državljana pod raznim ovrhama i blokadama, po bezobraznoj legalizaciji, po groznim predstečajnim nagodbama koje su uništile mnoge tvrtke i na ulicu poslale tisuće vrijednih radnika, po udaranju i naguravanju hrvatskih branitelja na Markovom trgu i crkvi svetog Marka u Zagrebu, po zloglasnim fiskalnim blagajnama s kojima se goni sitne trgovce i prodavače na placevima dok tajkuni i kriminalci pune trezore svjetskih banaka i mnogim drugim iritirajućim potezima i odlukama.
Mišljenja sam da je u sada hvala Bogu bivšoj Vladi bilo spodobnih ministara i da je moglo biti drugačije da premijer nije bio bahat i da se nije okružio ljudima koji su željeli raditi sve suprotno onome što je očekivala i željela velika većina hrvatskih državljana.
Siguran sam da je inatljivost bila rak rana bivše vlasti. Nitko me nikada neće uvjeriti kako postavljanje ćiriličnih tabli u Vukovaru nije učinjeno u inat Hrvatima i strankama koje danas čine Domoljubnu koaliciju.
Zaista mi je već dosadio ovaj cirkus oko izbora budućih ministara, a kako vidim neće nas novi ministri, naravno ako budu to ovi čija se imena najčešće spominju, mnogo usrećiti. Pa svi ti ljudi su Hrvatsku doveli tu gdje smo sada, od Šterna i Valentića, preko Granića i Žužula do Primorca i Vedriša i tako dalje. Hrvatskoj trebaju novi, mladi, obrazovani i domoljubni ministri, ministri koji će odmah, a ne za dvije – tri godine otvarati radna mjesta, zaustaviti ovrhe i deložacije i prije odlaska na pravoslavni Božić ili Vaskrs pohoditi hrvatske branitelje u Savskoj.
Zapravo, branitelje dostojanstveno i ohrabrujuće nagovoriti da se vrate u svoje domove i obitelji, gdje će dočekati svoja zaslužena prava. A, Bože me sačuvaj da HRT vodi Ivo Banac! Žalosno je što nitko iz Međimurja nije jedini i ozbiljan kandidat barem za dva ministarstva, a svi Međimursku županiju hvale kao najorganiziraniju, najbolju u gospodarstvu i najperspektivniju kada su u pitanju euro pitanja. Zašto to ne bi mogli biti Nikolina Babić, Darko Horvat, Sunčana Glavak, Matija Posavec, Tomica Belić… Spominjem mlađe. Zašto Međimurci i Međimurke ne podržavaju svoje ljude, nego im traže smet u oku, a drugima ne vide balvane. U pitanju su zavist i jal, a to nije dobro niti kršćanski niti ateistički.
A čini mi se kako je jal u pitanju kod onih koji kažu kako je Bundekov Vincekov pohod jedini pravi, a da su svi ostali tek blijede kopije.
Svi znamo kako su Sonja Vršić i njezin Bundek prvi krenuli u pohod po vinorodnim brijegovima, ali to ne znači da Mikecov, Daniin i Polancov, a danas Crnčecov pohod nisu dobri i da se ne smiju održavati. Upravo obrnuto, treba još više takvih pohoda i druženja, kako bi oni koji ne žele na Bundekov, Mikecov ili Crnčecov mogli na nečiji drugi, možda kraći i opušteniji pohod. Međimurski bregi, trsovi i vina trebaju posjetitelje i u manje atraktivnim sredinama, kao što su Praporčan, Plešivica, Merhatovec, Frkanovec, Lopatinec, a uskoro i Zasadbreg.
Silno me obradovao dolazak Vlade Krauthakera, najboljeg hrvatskog enologa i vinara u Jurovčak, gdje je kao rođeni Međimurec pokazao kako nije jalan i zavidan te je svetomartinska i Žilavcovo vino ocijenio vrlo dobrim ocjenama. Mladenu Dobraniću sve pohvale što je Krauthakera doveo k nama, a bilo mu je ugodno jer je pio dobra vina.
A meni je bilo ugodno što sam se u usporednom ocjenjivanju vina s Krauthakerom razišao za samo 0,4 boda.
Jako sam tužan što velik broj mojih prijatelja i prijateljica boluje od raznih vrsti karcinoma, što umiru (Jerko Anotlašić, Zvonko Kerman…), a mnogi se u bolnicama bore s tom opakom bolešću. K jednome na zagrebačku Šalatu upravo krećem, a dobio sam dojavu kako je od raka oboljela još jedna mlada osoba. Dragi Bog neka je svima milostiv i dobar sudac i otac.
Veselim pak se subotnjem rođendanu dragog mi prijatelja, vjernog čitatelja našeg portala i mojih kolumni, Dragutina Barleka iz Brezja, kojemu već sada kličem obilje zdravlja i volje da i dalje hoda Međimurjem malim, sve ostalo ima. Kao što njegova fara ima više rođenih nego umrlih u prošlim godinama, a vjerujem kako će tako biti i ove godine, samo da se ovi u Okruglom Vrhu uozbilje i poču decu delati. Korijeni su moji iz Okruglog Vrha, pa i zato želim da Okrugli Vrh opstane!
