Iako ima tek devetnaest godina, novopečeni Čakovčanin Shane Dayle rodom iz Irske, prilično je siguran u ono što želi u životu
Poželio je barem posjetiti Hrvatsku i to još kao dječak od nekih
dvanaest godina kada je prvi puta čuo za našu zemlju. Tada je
osim o ljepotama naše zemlje, čuo za famozni propuh i pse
dalmatinere koji dolaze iz Hrvatske. Koju godinu kasnije, karte
su mu se posložile tako da ne samo da je posjetio Hrvatsku već tu
živi.
– Tražio sam posao u svojoj zemlji jako dugo, ali bez uspjeha.
Osim toga, više me nije ispunjavao život u Irskoj i znao sam da
se želim preseliti. S obzirom na to da sam već poznavao neke
ljude ovdje u Međimurju, odlučio sam probati. Štedio sam i prije
pet mjeseci došao sam u Čakovec. Vrlo brzo sam našao posao,
otkriva Shane koji radi u jednom restoranu kao pomoćni radnik i
konobar.
Priznaje da nije baš sve išlo kao po špagi, no da je puno lakše i
brže našao posao tu nego kod kuće.
– Kad gledamo brojke, plaća je tu manja nego u Irskoj, no
troškovi su također manji. U Irskoj je primjerice stanarina viša
od minimalne plaće, kaže. Shane je rođen u Newbridgeu, irskom
gradiću veličine Čakovca koji broji oko 22 tisuće stanovnika.
Podstanar je u Čakovcu za koji ima samo riječi hvale, kao i za
ljude s kojima radi i koje je do sad upoznao.
– Čakovec mi se stvarno sviđa, uvijek imaš nešto za raditi. Osim
toga ne moram brinuti kad šećem navečer, osjećam se jako
sigurno. Svi su jako prijateljski nastrojeni. Ljudi te tu
pozdrave iako te ne poznaju, kažu “dobar dan” , kaže naš
sugovornik koji je na biciklu počeo otkrivati i ostatak
Međimurja.
– Upravo rješavam papire za boravak. Nadam se da ću nakon nego
vremena dobiti trajni boravak, a u budućnosti i državljanstvo.
Kratkoročno mi je želja bolje naučiti jezik, živjeti relativno
dobrim životom. Nisam netko tko teži nekakvom luksuzu, važno mi
je da mogu normalno živjeti priznaje.
Komplicirana je ta štrcaljka
Hrvatski jezik je počeo učiti godinu dana prije nego što je
došao, no najviše je naučio otkad tu živi.
– Kolege su pune razumijevanja i razgovaramo još uvijek uglavnom
na engleskom. Sada već razumijem dosta toga na hrvatskom, ali ako
negdje zapne, to nije nikakav problem. Trudim se s gostima
razgovarati na hrvatskom, koliko ide. Mogu voditi osnovni
razgovor, kaže Shane i dodaje da mu je najkompliciranija riječ
bila “štrcaljka”.
Uči jezik, upoznaje ljude, ali i našu hranu i običaje. Izvorne
međimurske delicije još nije imao prilike kušati, no kaže da su
naše pizze drukčije nego u Irskoj i da se još privikava na te
okuse.
– Nadam se da se nitko neće uvrijediti, ali tu se sve vrti oko
krumpira. Srećom pa ga volim. Ima sličnosti u našim jelima, ali
isto tako i puno razlika.
Sve u svemu zadovoljan je, a nedostaje mu obitelj, majka i dvije
starije sestre koje nisu bili presretne kad je rekao da odlazi.
Sada su ipak mirniji jer priznaje, dobro živi. Još uvijek ima
onih koji se čude zašto je iz Irske došao u Čakovec.
– Pa to je neka mješavina reakcija od toga dal’ sam lud, pa
pitanja tipa “čekaj, ti si otišao iz Irske” do pitanja
“zašto?”. Uglavnom kažem da Irska nije za svakog. Za nekog
je dobra za nekog ne, kao i svaka druga zemlja. Pomislio sam
zašto ne probati nešto novo, nešto drukčije i to je to, odgovara
Shane.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3563