Margareta Šardi iz Murskog Središća je 82-godišnja umirovljenica koja ne miruje ni trena
Na njenom imanju sve cvate, ni sama ne zna što sve ima. Misli da
je riječ o 50 ili 60 vrsti i svakome će rado dati sadnice. Ne zna
ni broj niti vrstu zimzelenih drvaca, ali sve ih pedantno
uređuje.
– Rodom sam iz Gornjeg Koncovčaka, s velikoga grunta. Roditelji
Stjepan i Margareta
Srša imali su sve vrste cvijeća.
Osam godina, kao djevojka, bila je kuharica u Švicarskoj, a
poslije je u lendavskom hotelu šivala stolnjake. Kod kuće je bila
domaćica, a već 25 godina je udovica; suprug je otišao
prerano.
– Imam i vrt u kojem mi je najdraži poriluk. Cijelu ga zimu imam,
dobar je i na salatu s crnim uljem ili pak ga narežem na
maslinovo ulje i kad porumeni stavim gore meso. Nijedna hrana ne
izraste na pultu, a to ne uče djecu u školi!
Moraju voljeti zemlju i obrađivati ju. Ja sam danas posadila
papriku, a sutra budem paradajza. Svo sjeme si sama povlem, kaže.
U skladu s godinama, usput smo ju upitali pamti li što od Drugog
svjetskog rata!
– Imali smo dekunge iskopane sa slamom i kuruzom i u njima smo se
skrivali. Pamtim kad su došli Rusi s velikim vojničkim kolima.
Odmah su konje odveli do naše parme, da se najedu sijena –
ispričala nam je vedra sugovornica.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3551