Zaposlen je u Djelatnosti sanitetskog prijevoza brine o vozilima Zavoda za hitnu medicinu

Mario Vinković iz Kuršanca unatrag 11 godina radi u krugu zdravstva, no ne kao medicinski djelatnik, već 'doktor' za vozila. Zaposlen u Djelatnosti sanitetskog prijevoza brine o vozilima Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije. Kao automehaničar zadužen je za održavanje i popravak vozila, a po potrebi obavlja i posao vozača saniteta. 

- Odrastao sam u Ivanovcu, u brižnoj obitelji, s roditeljima Slavom i Stjepanom te sestrom Palminom. Završio sam srednju školu za strojarskog tehničara, smjer automehaničar. U to vrijeme u nekadašnjem TIOŠ-u Čakovec postojao je opći smjer strojarstva nakon kojeg ste se morali opredijeliti za željenu struku, a ja sam odabrao automehaničarski poziv. Po završetku srednje škole upisao sam i prekvalifikaciju za vozača motornih vozila, što mi se kasnije u životu pokazalo kao dobra odluka budući da sam u Zavodu za hitnu medicinu zaposlen kao vozač u Djelatnosti sanitetskog prijevoza, ujedno zadužen i za održavanje vozila. Zanimljivo kako se stvari u životu poslože pa mi je zanimanje koje sam stekao prekvalifikacijom postalo primarna struka, započeo je naš  razgovor Mario. 

Prvo radno mjesto po završetku školovanja bilo mu je u automehaničarskoj radnji u Ivanovcu, gdje je obavljao i stručnu praksu, a tamo se, kako kaže, zadržao sedam godina. Potom je svoju sreću okušao u drugoj automehaničarskoj radnji u Pušćinama gdje je proveo 10 godina, a tada se ukazala prilika za rad u Domu zdravlja Čakovec na radnom mjestu vozača saniteta i osobe zadužene za održavanje vozila.

- U krugu zdravstvenih ustanova radim 11 godina, od čega 9 godina u Domu zdravlja, a unatrag dvije godine u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije gdje sam prvenstvo zadužen za održavanje vozila, a ovisno o potrebama obavljam i posao vozača u Djelatnosti sanitetskog prijevoza, pojašnjava naš sugovornik.

'MAHER' ZA SVAKI KVAR

Na pitanje koji mu je dio posla draži, automehaničarski ili pak posao vozača, Mario spretno odgovara kako mu promjena za volanom uvijek dobro dođe kako bi razbio monotoniju automehaničarskog posla budući da je već punih 28 godina u mehanici.   

Što se tiče održavanja samih vozila obavlja sve popravke i otklanja kvarove za koje ima mogućnosti u radioni smještenoj u krugu Zavoda. Na brizi ima preko 20 vozila, odnosno sva vozila saniteta te dio vozila hitne službe kojima je prošao garancijski rok. Za novija vozila hitne službe pak vodi brigu o njihovom redovnom servisiranju i održavanju u ovlaštenom servisu.  

- Radiona je dobro opremljena. Ima dizalicu te sav osnovni alat potreban za popravak vozila. Ravnateljica Vladimira Križaj-Grabant vodi računa i o potrebama ulaganja u taj dio poslovanja te je unatrag dvije godine otkako je Djelatnost sanitetskog prijevoza prešla pod okrilje Zavoda za hitnu medicinu nabavljen i novi alat za samu radionu, rekao nam je naš sugovornik ponosno pozirajući pokraj novih crvenih ladica s alatom. 

Kao vozač u Djelatnosti saniteta redovito polazi edukacije i predavanja kao i njegovi kolege, a što se tiče automehaničarskog dijela i tu nastoji pratiti trendove i novine kako bi uvijek bio u toku. Rezervne dijelove potrebne u radionici nabavlja bez problema, no neko je vrijeme, otkriva naš sugovornik, bilo malo dužeg čekanja za njihovu narudžbu. 

- Posao u radioni je dinamičan, ponekad i stresan, a sve duže i zanimljiviji. Naime, kako se s godinama proizvode novija i suvremenija vozila, tako je i njihov popravak i održavanje sve kompliciraniji i zahtjevniji. Nekada je jedan model vozila bio prisutan i po deset godina i za svaki auto znao si njegove 'cake' i mane, danas pak su nova vozila puna elektronike i mijenjaju se gotovo kod svakog redizajna, rekao nam je Mario.

Iako postoje i zamjenska vozila u nekim situacijama, otkriva Mario, zaista treba brzo reagirati, popraviti kvar i vozilo u što kraćem roku opet staviti u promet. Osim u radioni vozila popravlja i na terenu, ukoliko se za to ukaže potreba. Kako je riječ o vozilima koja imaju i po 300 ili 400 tisuća kilometara, to nije ništa neobično, pojašnjava naš sugovornik.

- U takvim situacijama, kad nastupi kvar, djelatnici saniteta me nazovu te izađem na teren da otklonim kvar. Ukoliko se ne može popraviti na licu mjesta vozilo dovozimo u radionu na popravak. Uvijek se koordiniramo i s voditeljem Djelatnosti sanitetskog prijevoza Danielom Vinkom, s kojim odlično surađujem, kao i s ostalim djelatnicima saniteta. Suradnja je i više  nego dobra. Mora biti. Bez toga ne ide, potvrdio nam je Mario.

Kao i u svakoj radioni, bilo je tu i zanimljivih zgoda, od situacija da ga poprska ulje, ali i još pokojih anegdota. No, kako kaže, nije riječ o nimalo bezazlenom poslu, već poslu koji iziskuje puno opreza i pažnje, posebice kad se radi oko rotirajućih dijelova vozila.  

ŽELJA – OBNOVA RADIONE, ALI I DODATAN 'PAR RUKU'

Zgrada u kojoj je smještena radiona broji već nekoliko desetljeća. U planu je njezina renovacija, a kako kaže Mario, planova, želja i volje ima, no oni uvelike ovise o financijskim mogućnostima. 

- Sama radiona za sad dobro funkcionira, no uvijek postoje mogućnosti za napredak. Redovno se nabavlja novi alat i priručna sredstva. Također, dobro bi mi došao još jedan 'par ruku'. Ima situacija kad treba nešto primiti, podignuti, kad je riječ o dijelovima koji su vrlo teški, no, na sreću, dečki iz saniteta uvijek su tu i rado pripomognu, dodao je Mario. 

Ujedno je pohvalio vozače saniteta koji redovito vode brigu o vozilima, javljaju se u radionu radi uočenih nedostataka i manjih kvarova kako bi se oni što prije otklonili, a vozilo dalje stavilo u promet. 

MARIO ZVANI MANDŽO

Kad nije na poslu slobodno vrijeme rado provodi doma, u Kuršancu, u krugu najdražih. Živi sa suprugom Marinom te dvije kćeri Anjom (15) i Lanom (19), a dio ove velike obitelji su i tast i punica, baka Irma i deda Pero. Tu je i psić Šapko s kojim rado odlazi u šetnju. 

U mlađim danima bavio se sportom. Igrao je nogomet za MTČ Čakovec te NK Mladost Ivanovec. I danas voli odigrati koju utakmicu, no više za dušu, rekreativno, a rado prisustvuje tekmama NK Drava Kuršanec. Svoju strast za sportom prenio je i na kćeri koje aktivno treniraju odbojku. Igraju za OK Totovec, a kao brižan otac Mario ih bodri na gotovo svakoj utakmici.