Monika Baranić (29) iz okolice Čakovca preboljela je rak debelog crijeva, nekoliko operacije i gubitak oba jajnika
Rak debelog i završnog crijeva najučestalija je zloćudna bolest u
Hrvatskoj. Godišnje prosječno oboli oko 3600 osoba, od čega oko
60 posto muškaraca. Češći je kod osoba starije životne dobi,
međutim skoro petina oboljelih je mlađa od 60 godina, piše HZJZ.
Među oboljelima mlađe životne dobi bila je Monika
Baranić (29) koja je od ove zloćudne bolesti
oboljela sa samo 25 godina.
– Nisam imala nikakve simptome, ali sam liječila upalu mjehura.
To je, čini mi se, zasmetalo tumoru i jedan dan mi je pozlilo.
Otišla sam na hitnu, a ondje su liječnici otkrili da je došlo do
zapetljaja crijeva. Poslali su me na CT i tada sam saznala da
imam tumor pet i pol centimetara na debelom crijevu koji se
proširio i na jetru – govori Monika, cvjećarka iz okolice Čakovca
za zivim.gloria.hr.
Prisjeća se kako su joj liječnici rekli da mora na hitnu
operaciju te da se pozdravi s obitelji.
– Nisu bili sigurni hoću li uopće preživjeti jer se s takvim
tumorom i komplikacijama nisu susreli. Roditelji su se
rasplakali, a sin se nije htio pozdraviti sa mnom od šoka. Samo
20 minuta nakon što sam saznala ove vijesti, bila sam na
operacijskom stolu – kaže Monika.
Srećom, operacija je bila uspješna, no trajala je oko deset sati
i bila je visokorizična. Uklonjen je tumor, očišćena jetra i
ugrađene su joj dvije stome.
– U bolnici sam nakon operacija provela 15-ak dana, a osim što
sam se oporavljala od tumora, borila sam se s obavljanjem
stolice. Tada sam shvatila da meni stolica izlazi u vrećicu na
trbuhu. Trebalo mi je vremena da shvatim kako živjeti sa stomom,
kako se hraniti, oblačiti, ali brzo sam se naviknula – govori.
Dva mjeseca nakon operacije započela je s kemoterapijom.
– Baš se sjećam da je bilo Silvestrovo, a liječnike je bilo
straha jer sam tada imala 40-ak kilograma. Srećom, moje tijelo je
izdržalo 18 doza kemoterapije i 24 ture pametnog lijeka u
razdoblju od godinu dana – nastavlja priču.
Nažalost, Monikina zdravstvena situacija se dodatno
zakomplicirala tijekom kemoterapije jer joj je dijagnosticirana
hidronefroza bubrega.
– Vjerojatno sam se zarazila nekom bakterijom jer se desni bubreg
nije mogao prazniti i zbog toga je napukao. Liječnici su mi
ugradili nefrostomu kako bi urin mogao izlaziti. To mi je bio
najveći izazov tijekom cijele borbe s karcinomom, satima sam
plakala zbog bolova – prisjeća se.
No, njezinim borbama tu nije bio kraj jer je po završetku
kemoterapije ponovno bila na operacijskom stolu.
– Tijekom ginekološkog pregleda otkrivena mi je cista veličine 11
centimetra koja je zahvatila jedan jajnik pa su i drugi
preventivno odstranili. Ne samo to, dogodio se i relaps karcinoma
pa su mi tijekom operacije odstranili i metastaze s jetre i
cijeli žučni mjehur. No, moram priznati da sam bila jako sretna
nakon te operacije jer mi više nije trebala nefrostoma – otkrila
je.
Nakon operacije još je išla i na zračenja koja su završila u
svibnju 2021. godine i od tada je zdrava.
– Ni danas ne znam zašto mi se dogodio rak debelog crijeva, a još
manje zašto tako mladoj. Vjerujem da je jedan od uzroka genetika,
neki članovi moje šire obitelji su imali karcinome. Tu je i
stres. Bila sam mlada kad sam postala samohrana majka, i to nije
lako. Uz to, svi vodimo ubrzan život, što nikako nije dobro za
naše zdravlje – rekla je Monika koja o ovoj zloćudnoj bolesti
nije puno znala dok ju sama nije doživjela.
Iako je njezina borba s rakom bila izuzetno teška, naučila je
mnoge životne lekcije.
– Kad sam se razboljela, puno tadašnjih prijatelja je otišlo iz
mog života. Čak i ljudi za koje sam zaista mislila da će uvijek
biti tu za mene. No, upoznala sam nove, prave prijatelje na koje
zaista mogu računati – iskrena je.
Prestala se, kaže, živcirati i oko gluposti.
– Mislim da svatko od nas treba biti sretan što se probudio jer
ne umire se samo od raka. Naučila sam da trebam biti sretna za
svaki dobar nalaz i za svaki trenutak sa svojom obitelji –
navodi. Dodaje da je otkrila i novu snagu u sebi za koju nije
znala da postoji.
– Da mi je netko rekao što će mi se dogoditi, ne bih mu
vjerovala. Život nam zaista zadaje udarce, ali i uči nas kako da
budemo jaki i sretni. Mislim da sam tijekom ove bolesti najviše
naučila da moram biti jaka i boriti se – rekla je. Isto poručuje
i drugima koji prolaze situaciju sličnu njezinoj:
– Koliko god je teško i koliko god da boli, oboljeli trebaju
znati da su jači od bolesti. Isplati se boriti jer pobjeda je
tako slatka – zaključila je ova hrabra majka za zivim.gloria.hr