Rođena Preložanka, 82-godišnja Antonija Krleža, jedna je od, po stažu u udruzi, ali i po dobi, najstarijih članica Udruge umirovljenika Prelog, dok je punih 12 godina, duže nego itko drugi, bila i njena predsjednica

U vrijeme dok se u preloškom Muzeju Croata Insulanus do kraja ovog mjeseca može razgledati izložba Španceranje po priločkoj prošlosti, za naše je čitatelje gospođa Krleža rado podijelila nekoliko vlastitih sjećanja prošlosti svojega grada. Rođena je u današnjoj Ulici Kalmana Mesarića koja se u ono, još predratno doba, zvala Solarska ili Solare.

-Nasuprot kuće u kojoj sam živjela s roditeljima i dva brata, na mjestu gdje je danas poduzeće Komet, nalazila su se velika skladišta soli. Sjećam ih se premda sam bila mala. Poslije 2. svjetskog rata ti su prostori preuređeni u đački internat. Bilo je djece iz svih dijelova bivše Jugoslavije, dosta ratne siročadi od kojih su neki sa mnom kasnije išli u školu te još pamtim pojedina prezimena. Sjećanja me vežu i uz godišnja doba. Zimi je u to doba bilo toliko snijega da se, kad bi se ulica očistila nije vidjelo s jedne strane na drugu. Još u glavi imam i jasnu sliku tada čestog zimskog prizora – sanjki koje su vukli konji. Naravno, ni u glavnoj ulici tada još nije bilo asfalta, sa smiješkom evocira uspomene naša sugovornica, a nastavlja pričama o Dravi. 

-Bila je prekrasna. Grad je u ono, poslijeratno vrijeme završavao već kod današnjeg sportskog parka Mladost.

-Bilo je tamo neko igralište, a u produžetku, prema rijeci, prostor na kojem se održavao veliki stočni sajam. Dalje su bile trate, odnosno livade, a onda su počinjali brojni rukavci Drave. I oni, ali i nerijetko glavni tok rijeke, zimi bi se zaledili. Tada su se rezali veliki komadi namijenjeni za ledenice. Komadi leda bi se naime unosili u  podrumske prostorije gostionica i mesnica. Još bi ih se obmatalo slamom da se ne otapaju i to bi postajala prirodna škrinja. Ljeti su rukavci bili omiljena kupališta nas djece, a roditelji nisu ni znali da se kupamo jer nam vjerojatno ne bi dopustili. No, rukavci su bili mirni, često plitki, nije prijetila nikakva opasnost, pojašnjava Preložanka koja je, završivši Ekonomsku školu, radni vijek provela u Međimurjepletu, zatim Kometu, odnosno tadašnjem Poletu, ali i kao ekonom u zdravstvenoj stanici Prelog, odnosno rodilištu.

Prelog je naime imao i rodilište, upravo u zgradi današnjeg Muzeja Croata Insulanus. Na kraju pitamo, kakvim joj se grad čini danas: To je neusporedivo. Zaista se puno proširio i razvio. Ali, neizmjerno mi je žao što je, kao i u brojnim drugim gradovima, srušeno mnogo lijepih starih zgrada, zaključuje. 

*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3539.