Vijesti / Naši ljudi
Naši ljudi
IVAN I DARINKA MIŠKOVIĆ Kad život nauči i pomagati...
List Međimurje/M.K.Radmanić

DONJA DUBRAVA

IVAN I DARINKA MIŠKOVIĆ Kad život nauči i pomagati...

Ivan (37) i Darinka (36) Mišković iz Donje Dubrave nisu imali lagan život. Iako mladi, životne situacije ih nisu mazile no očvrsnule ih jesu

- Puno je bilo situacija do sada kada nismo imali. Ni naš život nije bio lagan. Za svaki novčić smo morali puno raditi, propadali su nam i poslovi, ali smo se dizali i znamo kako je ne imati. Cijeli život živim u Donjoj Dubravi, poznajem mještane i znam da nije svima lako. Ali vjerujte, nije ni pomagati nekome lako, kaže nam Ivan koji je prije pet godina započeo svojevrsnu obiteljsku tradiciju pomaganja potrebitima u dogovoru sa suprugom Darinkom. 

Jedna kava potaknula je djelovanje

- Prije pet godina u neobaveznom razgovoru uz kavu jedan mještanin mi se požalio na teške financijske uvjete. Priča nije bila lagana i bilo mi je teško samo slušati, a znao sam da mogu nekako pomoći. Nisam mogao ispraviti cijelu situaciju, ali mogao sam doprinijeti. Supruga Darinka se složila da bi trebalo pomoći. Odvezao sam se do lokalne trgovine te zamolio vlasnika da podmirim sva dugovanja, ispričao nam je Ivan.
I kolo se tu zakotrljalo. Iako su često u životu bili u situaciji da nemaju, Ivan je upro sve snage te osnovao svoju građevinsku tvrtku u Njemačkoj koja danas posluje jako dobro.
- Kada vidite da na vašem stolu ima svega, a netko možda nema, javi se ta potreba za pomaganjem. A ono nije uvijek lako, kaže Ivan čija je pomoć nekoliko puta bila odbijena. 

- Znaju ljudi reći da oni milostinju ne primaju i na to imaju pravo iako mi ne bismo htjeli da se na takvu pomoć gleda kao na milostinju. Kažem vam, ni mi nismo imali i iz tog smo iskustva puno naučili, dodaje.

Mi ne biramo

U dogovoru s Vladom Fabićem, vlasnikom lokalne trgovine, Ivan za svaki Uskrs i Božić unazad pet godina donosi određeni iznos novaca u trgovinu kako bi se pripremili paketi. Odluku o dobitnicima paketa živežnih namirnica također prepušta njima jer, kako sam kaže, oni su u svakodnevnoj komunikaciji s mještanima i znaju njihove potrebe i nedaće. A i Vlado se svake godine uključi s određenom donacijom kako bi ti paketi bili još potpuniji. 

- Mi često ne znamo tko je sve dobio paket, znamo samo da se radi o desetak obitelji. Važno nam je samo da dođe u prave i potrebite ruke, kažu supružnici Mišković, a saznajemo da pomažu i udrugama.
- Da, uskočimo i tu kada treba, skromno će. 

Eksponiranje je dvosjekli mač

Godinama o svojim donacijama nisu govorili. Nikome, čak ni obitelji. 
- O donacijama su i moje sestre saznale tek nedavno, a o ovome smo odlučili progovoriti na nagovor Vlade. Blagdani su vrijeme kada ljudima sitnica poput potpunijeg blagdanskog stola znači jako puno. A nismo o tome nikome govorili isključivo iz privatnih razloga jer eksponiranje je dvosjekli mač. Potrebu za pomaganjem ili imate usađenu ili nemate, a pomaganje radi medijske pažnje nije iskreno i od toga bježimo jer to nije nešto što bismo željeli da naša djeca usvoje.
Alex (14), David (8) i Ana (5) odgajani su u duhu razvijanja empatije i pomaganja, iako ni oni ne znaju detalje tradicije roditelja.  

- Alex ima 14 godina i on već razumije koja je naša motivacija, no David i Ana  još ne, ali i kod njih već primjećujemo da reagiraju na teške životne situacije potrebom za pomaganjem, kažu Ivan i Darinka.

*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3533.

Najnovije

Reci što misliš!