Ivan (37) i Darinka (36) Mišković iz Donje Dubrave nisu imali lagan život. Iako mladi, životne situacije ih nisu mazile no očvrsnule ih jesu
– Puno je bilo situacija do sada kada nismo imali. Ni naš život
nije bio lagan. Za svaki novčić smo morali puno raditi, propadali
su nam i poslovi, ali smo se dizali i znamo kako je ne imati.
Cijeli život živim u Donjoj Dubravi, poznajem mještane i znam da
nije svima lako. Ali vjerujte, nije ni pomagati nekome lako, kaže
nam Ivan koji je prije pet godina započeo svojevrsnu obiteljsku
tradiciju pomaganja potrebitima u dogovoru sa suprugom
Darinkom.
Jedna kava potaknula je djelovanje
– Prije pet godina u neobaveznom razgovoru uz kavu jedan
mještanin mi se požalio na teške financijske uvjete. Priča nije
bila lagana i bilo mi je teško samo slušati, a znao sam da mogu
nekako pomoći. Nisam mogao ispraviti cijelu situaciju, ali mogao
sam doprinijeti. Supruga Darinka se složila da bi trebalo pomoći.
Odvezao sam se do lokalne trgovine te zamolio vlasnika da
podmirim sva dugovanja, ispričao nam je Ivan.
I kolo se tu zakotrljalo. Iako su često u životu bili u situaciji
da nemaju, Ivan je upro sve snage te osnovao svoju građevinsku
tvrtku u Njemačkoj koja danas posluje jako dobro.
– Kada vidite da na vašem stolu ima svega, a netko možda nema,
javi se ta potreba za pomaganjem. A ono nije uvijek lako, kaže
Ivan čija je pomoć nekoliko puta bila odbijena.
Mi ne biramo
U dogovoru s Vladom Fabićem, vlasnikom lokalne trgovine, Ivan za
svaki Uskrs i Božić unazad pet godina donosi određeni iznos
novaca u trgovinu kako bi se pripremili paketi. Odluku o
dobitnicima paketa živežnih namirnica također prepušta njima jer,
kako sam kaže, oni su u svakodnevnoj komunikaciji s mještanima i
znaju njihove potrebe i nedaće. A i Vlado se svake godine uključi
s određenom donacijom kako bi ti paketi bili još
potpuniji.
– Mi često ne znamo tko je sve dobio paket, znamo samo da se radi
o desetak obitelji. Važno nam je samo da dođe u prave i potrebite
ruke, kažu supružnici Mišković, a saznajemo da pomažu i
udrugama.
– Da, uskočimo i tu kada treba, skromno će.
Eksponiranje je dvosjekli mač
Godinama o svojim donacijama nisu govorili. Nikome, čak ni
obitelji.
– O donacijama su i moje sestre saznale tek nedavno, a o ovome
smo odlučili progovoriti na nagovor Vlade. Blagdani su vrijeme
kada ljudima sitnica poput potpunijeg blagdanskog stola znači
jako puno. A nismo o tome nikome govorili isključivo iz privatnih
razloga jer eksponiranje je dvosjekli mač. Potrebu za pomaganjem
ili imate usađenu ili nemate, a pomaganje radi medijske pažnje
nije iskreno i od toga bježimo jer to nije nešto što bismo
željeli da naša djeca usvoje.
Alex (14), David (8) i Ana (5) odgajani su u duhu razvijanja
empatije i pomaganja, iako ni oni ne znaju detalje tradicije
roditelja.
– Alex ima 14 godina i on već razumije koja je naša motivacija,
no David i Ana još ne, ali i kod njih već primjećujemo da
reagiraju na teške životne situacije potrebom za pomaganjem, kažu
Ivan i Darinka.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3533.