Raspon krila mu je 260 centimetara, dužina 250 centimetara te postiže brzinu do 300 kilometara na sat, a domet ovisi o snazi daljinskog upravljača, oko 5000 metara. Riječ je o modelu mlaznog zrakoplova "Viper Jet” koji je nedavno izašao iz radionice Pribislavčanina Nikole Lehkeca (35), poznatog pilota zrakoplova na daljinskog upravljanje
Nikola je dugogodišnji zaljubljenik u ovakve letjelice te je član
aerokluba Međimurje i aerokluba Ludbreg, a njegov posljednji
uradak vrhunac je zrakoplovnog modelarstva.
– Zrakoplovstvo mi je bila zanimljivo od kad znam za sebe a u
petom razredu sam se učlanio u prve modelarske grupe. Krenuo sam
s klasičnim modelima s rasponom krila od 50 centimetara, a
podrška mi je bila majka Ljiljana koja je financirala prvi
daljinski upravljač. Krenuli smo i na natjecanja, a prvo sam
letio s modelima jedrilica. Po dolasku u srednju školu uključio
sam se i u aeroklub Ludbreg jer je tamo bila bolja financijska
situacija za mlade modelare, a uslijedila su natjecanja u
Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Češkoj, prisjeća se Nikola.
U to vrijeme mladi pribislavčanin postaje i član juniorske
reprezentacije Hrvatske u aviomodelarstvu te 2004. odlazi na
natjecanje u Kanadu gdje osvaja odlično 13. mjesto. Dvije
godine kasnije na europskom prvenstvu u Osijeku Nikola s ekipom
osvaja broncu, i time ostvaruje najbolji rezultat u dotadašnjoj
povijesti zrakoplovnog modelarstva u Hrvatskoj.
S dolaskom punoljetnosti Nikola prelazi u seniorske
natjecateljske kategorije, pa odlučuje uzeti kratku pauzu.
Međutim, ne miruje već se okreće biciklizmu, i to onom
ekstremnom. U kategoriji “downhill” sa specijaliziranim biciklima
natječe se u ekstremnom spuštanju biciklom u kombinaciji s
akrobatskim skokovima. Vozi utrke na planinama u Hrvatskoj i
Sloveniji, pa i tu dolazi na pobjedničko postolje.
– S vremenom me ipak popustila želja za adrenalinom pa sam se
prije šest godina opet vratio u aviomodelarstvo. Na aerodromu u
Pribislavcu se uredila i modelarska pista, pa sam nastavio gdje
sam stao. Započeo sam si ispunjavati želje vezane uz određene
modele akrobatskih zrakoplova, a vratio sam se i u državnu
senioniorsku reprezentaciju, ističe Lehkec te dodaje:
– Natječem se i u letu s jedrilicama. Modeli takvih jedrilica
imaju raspon krila od četiri do šest metara te se leti na visini
od 500 do 900 metara. Letio sam i na GPS natjecanju gdje je
zadatak čim više puta preletjeti trokut od tri zadane GPS točke,
priča Nikola o natjecanju kakvog u Hrvatskoj još
nema.
Nikola sudjeluje i na brojnim aeromitinzima u okolici, a s
posljednjim zrakoplovom popeo se sam vrh zrakoplovnog
modelarstva.
– Uz model u Pribislavcu u cijeloj Hrvatskoj su još samo dva
takva zrakoplova, ali ni jedan s toliko jakom turbinom. Zbog
mlaznog motora sve radnje se mora planirati nekoliko sekundi
unaprijed, mora se voditi i briga o stajnom trapu, a ni
upravljanje nije jednostavno jer dok zrakoplov leti prema tebi
sve moraš raditi obrnuto. Tu mi je dobrodošlo prethodno iskustvo,
ističe naš sugovornik.
Mlazni model je nabavljen u Sloveniji, turbina u Austriji, a
spajanje dva kilograma žica i kablova na okvir od karbona i
stakoplastike u Nikolinoj radionici je trajalo oko 45 dana. Kako
doznajemo, zrakoplov kad poleti troši oko 2 litre kerozina za
četiri minute leta, zvuk mlazne turbine je identitačan onom kod
“velikih” mlažnjaka, a zbog velike brzine u letu se mora biti
posebno oprezan.
– Za letjeti s modelima na daljinsko upravljanje potrebno je
otići na za to predviđen prostor kakav je na aerodromu u
Pribislavcu gdje je i pista za zrakoplovne modele, ali i platiti
osiguranje, imati dozvolu za operatera bespilotnih letjelica te
sportsku dozvolu uz odrađeni liječnički pregled, napominje
Lehkec.
Za kraj smo upitali smo našeg sugovornika da li tu planira stati
ili ima još kakve planove?
– Ove godine sam sastavio tri velika modela pa ih trenutačno imam
pet, od jedrilica do zrakoplova za akrobatsko letenje, a svi
zajedno koštaju kao jedan novi automobil. Zato ću neke možda
prodati za nabavu drugih modela a na mlaznom zrakoplovu se prvo
moram dobro “izguštati”, onda ću vidjeti što dalje, zaključuje
Nikola.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3533.