Na livadi uz kuću Neven Boršić je sa sinom Janom napravio vlastitu stazu za motokros sa 'skokovima'

Nevena Boršića iz Dragoslavec Brega i njegovog sina Jana zatekli smo u neobičnoj radnoj akciji. S lopatama i tačkama u rukama, uz pomoć mehanizacije, nasred livade napravili su dvije - kako to reći - hrpe zemlje. Upitali smo ih što rade i dobili zanimljiv odgovor:

- Radimo si privatnu stazu za trening za motokros. Ove hrpe zemlje zovu se skokovi, sad imamo dva, a napravit ćemo i hupsere - kazao nam je Neven Boršić, a sin Jan odmah nam je demonstrirao o čemu je riječ. 

U tren oka vratio se u punoj spremi, s kacigom, na motociklu KTM 85. Upalio je motocikl, zagrijao ga, napravio jedan krug i poletio zrakom!
- Skok je bio nekih dva i pol metra. A na stazi u Goričanu, kamo ponekad idem s tatom, skačem i do pet metara. Nije me strah. Važno je da na skok ne dođem s premalom brzinom, jer bih sletio na prvi kotač. I moram imati kontrolu nad upravljačem i motorom - ispričao nam je još vruć, nakon desetak skokova, 12-godišnji Jan Boršić. 

Šestaš je Osnovne škole Gornji Mihaljevec, igra nogomet u Petici, voli stolni tenis i član je starije skupine robotičara u Slakovcu s kojom je nedavno osvojio broncu na regionalnom natjecanju u Kosovu!

Njegov otac Neven istaknuo je da, naravno, ovo nije nikakva profesionalna staza, ništa slično. Riječ je o njihovoj livadi pored kuće, a kako baš nešto kopaju na gruntu imali su zemlje za izradu skokova za vježbu i uživanje.

- Ja cijeli život vozim motocikl, ali cestovni. No, prije tri godine počeo sam rekreativno voziti i motokros. Jan je vozio quad (četverocikl) već s pet godina. Potom je dobio veći quad te je i njega prerastao. Prošle godine je dobio KTM, a ja imam Yamahu YZ250. Odemo na stazu Lukač kod Goričana. Htjeli su već i da se Jan profesionalno aktivira. No, to je financijski nemoguće bez sponzora. Treba novi motocikl, svaki tjedan ide se na utrke... Zasad još uči, mi smo amateri. Ima i mlađe djece koja skaču 10 do 15 metara. Naravno, na cestu ne smije ni pod razno. Ali odemo šumama, po uređenim stazama, do Križopotja i Jegersega - ispričao nam je Neven Boršić te su se vratili radnoj akciji. 

Valjalo je još doraditi skok, a potom napraviti i nagibe u zavoju, kako bi se pri povratku na novi skok mogla postići optimalna brzina.

*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3533.