Vijesti / Naši ljudi
Naši ljudi
GABRIJEL VARGA Kao petogodišnji dječak prošao je kemoterapije i zračenja te pobijedio limfom
Privatna arhiva

MALI BORAC

GABRIJEL VARGA Kao petogodišnji dječak prošao je kemoterapije i zračenja te pobijedio limfom

U znak podrške Gabijelu članovi obitelji obrijali su glavu

- Kad smo čuli dijagnozu cijeli nam se svijet urušio. Sve je stalo, prisjetila se Ljerka Varga događaja od prije osam godina kad joj je mlađem sinu Gabrijelu dijagnosticiran limfom. Gabrijel je bio veseo i zdrav dječak. Kako u Oporovcu nema vrtića, kad je navršio 4 i pol godine upisali su ga u vrtić u Draškovcu i tada su krenuli problemi. Često je bio bolestan. U početku su to pripisivali slabijem imunitetu pošto je krenuo u novi kolektiv. No, nizale su se upale za upalom pri čemu bi mu često oticali limfni čvorovi. 

Gabrijel Varga iz Oporovca Fotogalerija

- Obavili smo razne pretrage u Županijskoj bolnici Čakovec, gdje je i proveo tri mjeseca te na kraju završio na penicilinu, da bi nas potom uputili u Zagreb, u Klaićevu bolnicu. Kad smo stigli u Zagreb već na prvi pogled posumnjali su da bi mogla biti riječ o limfomu. Bolest je došla nenadano. Ni na kraj pametni nije nam bilo da bi se iza čestih upala mogla kriti ovako teška bolest, govorila nam je Ljerka te dodala da su obavili i razna testiranja na životinje kako bi otklonili sumnje da je riječ o alergijama na kućne ljubimce. 

Osim učestalih oticanja limfnih čvorova, Gabrijel, drugih okom vidljivih simptoma nije imao. Po dolasku u Klaićevu bolnicu bio je podvrgnut raznim pretragama, od CT-a, do magnetske rezonance te punkcije. 

- Liječnici su nam rekli da je riječ o zloćudnoj bolesti, no da postoji određeni postotak za izlječenje. U tom trenutku sve je visilo u zraku. Kad smo stigli na onkologiju sjećam se da me upitao zašto neki dječak nema kose, a ja mu nisam znala što odgovoriti. Kad je krenula sama kemoterapija Gabrijelu je već nakon prvog tretmana otpada kosa. Kako su nam objasnili, morali su krenuti s agresivnim liječenjem. U znak podrške svi smo se ošišali kako bi vidio da smo jednaki, barem izvana. Ukupno je prošao pet ciklusa kemoterapije i 20 dana zračenja, ispričala nam je mama Ljerka.

- Svaki dan boravila sam u Zagrebu, tijekom dana s Gabrijelom u bolnici, a kroz noć kod rodbine. Suprug Antun je radio te je ponekad znao i dvaput na dan poteći za Zagreb. Nažalost,  nismo znali da istovremeno mogu biti oba roditelja u bolnici. Nitko nas nije uputio u to, kao i mnoge stvari koje smo kasnije saznali u hodu. No, nije nam to predstavljalo problem. Htjeli smo što više biti uz Gabrijela, rekla je Ljerka.

- Netko tko to nije proživio ne može ni zamisliti kroz što smo prolazili. Svi smo bili velika obitelj, i oboljela djeca i njihovi roditelji, jer smo vodili istu bitku. Jedni drugima bili smo velika podrška. S nekima smo i danas u kontaktu, priznala je. 

- Krpali smo se. Dok sam bila u Zagrebu brigu oko krava i poslove u sirani preuzela je mama. Stariji sin Jan tada je išao u treći razred. Okolina je bila upoznata sa situacijom i svi su uskakali. Samoinicijativno bi organizirali akcije i prikupljali sredstva kako bi nam olakšali pokriti troškove boravka u Zagrebu. Bitno je da smo kao obitelj ostali na okupu u tih godinu i pol. Veliku podršku imali smo i u Udruzi oboljelih od leukemije i limfoma. Emil Vibović i dan-danas  nas rado dođe posjetiti, dodala je.  

Borac kakav je, Gabrijel je uspješno pobijedio limfom te redovno, sa sedam godina, krenuo u prvi razred osnovne škole. Vrlo dobar je učenik sedmog razreda Osnovne škole Draškovec, a želja mu je nastaviti svoje obrazovanje u Graditeljskoj školi. Nakon bolesti svoje stanje dvaput godišnje redovito kontrolira u Klaićevoj bolnici te Institutu za tumore u Zagrebu. Ponovo se okrenuo nogometu koji je zbog bolesti i posljedica koje je ona ostavila na organizam neko vrijeme morao pričekati. Tata Antun i stariji brat Jan na njega su prenijeli i ljubav prema ribolovu te se kao član SRD „Glavatica” Prelog može pohvaliti odličnim uspjesima.  

Svoju su priču odlučili podijeliti s javnošću kako bi ohrabrili one koji imaju istu dijagnozu. 

- Želim poručiti drugim obiteljima koje su na početku tog puta da moraju biti hrabri. Nemojte gubiti nadu, nikad. Morate biti pozitivnog duha radi djece. Pa i sad nakon osam godina još je dio mene koji ne vjeruje da smo to uspjeli pobijediti, poručila je Ljerka koja kaže da svijet danas gleda drugim očima. 

Najnovije

Reci što misliš!