Čakovečki likovnjak

TONI FAŽON IZ ČAKOVCA Umjetnost mora izazvati reakciju

Čakovečki likovnjak, predsjednik Likovnog udruženja Čakovec Toni Fažon, punih petnaest godina od posljednje izložbe, nedavno se predstavio javnosti izložbom "Kipci” u dovrani Scheier

Bio je to svojevrsni presjek njegova stvaralaštva unatrag trideset godina kojim je obuhvatio nekoliko ciklusa.  

– Teme su bile različite, a bile su vezane uz neke moje trenutne osjećaje, promatranje svijeta. Svaka od tih slika ima različite nazive. Oni su provokativni, teme su provokativne u smislu da kod posjetitelja izazovu određenu reakciju. Moje mišljenje je da slika ne smije bit bez reakcije. Mora biti nekom lijepa, nekom ružna. Ako na nju nemamo komentar ili nekakav osjećaj prema njoj, znači da nije ispunila svoju svrhu. 
Kako birate motive za svoja djela, teme za cikluse slika? 

Te teme se stalno pojavljuju u mojoj glavi i samo je pitanje trenutka, vremena kad se pretoče u djelo. Imam recimo sliku koja pokazuje čovjeka koji kopa kraj kontejnera, a kraj njega je vrećica trgovačkog lanca koji je par mjeseci nakon toga propao. Dogodilo se zapravo da sam u pravom trenutku razmišljao o tome koliko i kako veliki kapital velikog društva jede male ljude. 

Od kada silikate, crtate? 

Od malena. Tada nije baš bilo bilo crtaćeg papira pa su u ono su vrijeme sve moje bilježnice od hrvatskog do matematike bile iscrtane. Kad sam imao kredu onda je to bio i asfalt, a kad nije bilo krede tu je bila cigla. U srednjoj školi sam puno crtao.

>> U zgradi Scheier u Čakovcu otvorena izložba “Kipci” Tonija Fažona

Što najradije slikate? 

Omiljeni motivi su mi ljudi, ljudsko tijelo, ono je fantazija, savršenstvo nečega što je stvoreno na zemlji. Volim slikati ljude u različitim pozama, to su obično neke sekvence i to me oduševljava. Znam se uloviti da crtam šake, ruke, to me oslobađa.
Imate li uzora bilo u umjetnicima ili pak u umjetničkom pravcu? 

Ja sam običan promatrač slika, ako mi se slika dopada, dopada mi  se, ne gledam prvo tko je autor pa onda donosim sud. Nedavno sam imao prilike vidjeti Picassov rad i ostao sam zadivljen. Vidio sam što je stvarao kao dječak, da bi sublimirao svoje slikarstvo u novo slikarstvo, novo izražavanje. Ljudi znaju na to reći ah to je lako, ali kažem im nek sami probaju. Primjer kod nas je Edo Murtić koji je na kraju sveo svoje slikarstvo na par boja, na par poteza. Čovjek kao slikar raste.  

Slikar ste amater, je li to izazovno, zahtjevno? 

Nije to teško biti. Likovnjaci amateri su  zaljubljenici u umjetnost i slikanje. Oni stvaraju, gledaju druge kolege, idu na kolonije. Skupe koju kunu pa si kupe platno, boje stvaraju i uživaju u tome. To su ljudi koji stvaraju jako lijepe slike,ljudi različitih stilova, medija, ima nas svakakvih. 

Može li svatko naučiti crtati, slikati, biti umjetnik? 

Svatko može naučiti da bude sam sobom zadovoljan, ali biti umjetnik nije svakome moguće. Ljudi mogu naučiti slikati, tehnički je sve moguće. Postoje ljudi koji rade fantastične slike, ali to su majstorske slike, ne umjetničke. Umjetnik ne podilazi publici. 
Dugogodišnji ste predsjednik Likovnog udruženja Čakovec… 

Imamo 46 članova uglavnom iz Međimurja, ali i iz Varaždina, Zagreba, Korčule. Jedno smo od rijetkih udruženja koje je opstalo nakon raspada Likovnog udruženja Međimurja. Vjerujem da imamo jednu od najdugotrajnijih likovnih kolonija na lokalnoj razini. 27 godina imati likovnu koloniju u kojoj je bilo preko stotinjak akademskih slikara,  preko 400 autora koliko je prošlo kroz koloniju, mislim da je to poprilična brojka. Imamo i školu crtanja i slikanja koja je počela 2007. godine, “Artelje”. Zanimljivo je da smo u početku imali 27 polaznika, 22 odraslih i petero djece, a sad imamo omjer pet odraslih i stotinjak djece.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije