Nema toga što zlatne ruke Josipe Končec ne mogu naheklati

Čarape, rukavice, papučice, torbice, bookmarkeri, hobotnice za bebe u inkubatorima... samo je dio onoga što spretne ruke Čakovčanke Josipe Končec (73) mogu napraviti. Bilo da se radi o heklanju ili štrikanju, ova je frizerka po struci jednako vješta i svakoj novoj rukotvoriti pristupa s jednakom pažnjom.

- Volim štrikati i heklati. Time se bavim odmalena. Uključena sam i u program „Heklice u knjižnici“ koji se provodi u čakovečkoj Knjižnici „Nikola Zrinski“. To su besplatne radionice heklanja hobotnica za prijevremeno rođenu djecu, a radimo i druge životinje i predmete, kao i rukaviće za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti, rekla nam je Josipa zvana Marika. Heklice su nedavno obradovale članove Udruge za sindrom Down darovavši im lutkice sa simboličnim šarenim čarapama i didaktičke loptice.

Osim što je članica Heklica Josipa Končec od samih je početaka učlanjena u Udrugu žena za očuvanje tradicije i kulturne baštine „Zlatne ruke“ Čakovec.

Josipa voli heklati i štrikati još kad je bila djevojčica, a više vremena svom je hobiju posvetila posljednjih 17 godina kako je u mirovini.

- Plesti sam naučila od svoje majke. Ona je voljela plesti pa sam tako, pored nje i ja naučila, otkrila nam je Josipa. Kako nam je rekla, njezini su bili iz Kranjske Gore, držali su ovce te pravili domaću vunu pa otuda interes za pletenje.

Većinu rukotvorina koje izradi Marika pokloni. I danas joj znaju priči sada već odrasle osobe koje joj vele da u vitrini pažljivo čuvaju papučice koje im je izvezla na poklon!

- Mladi nemaju dovoljno strpljenja za heklanje i pletenje. Oni bi da je to odmah gotovo, a potrebno je sjediti i raditi, napomenula je Josipa te dodala – Imam tri kćeri, ali zbog posla i obiteljskih obaveza nemaju vremena za heklanje i pletenje.