Sa suprugom Kristinom dijeli ljubav prema egzotičnim životinjama i dobro brine za njih
Patrik Posavec iz Podturna po struci je veterinarski tehničar i veliki ljubitelj životinja, a njegov dom krije pravo bogatstvo za zaljubljenike egzotičnih životinja.
– Koliko svega imam? Uh, najviše zmija. Neke će ostati kod mene, neke će ići dalje. Imam guštere, žabe… I puno kornjača, iskreno, ne znam kako sam završio s toliko njih, odgovara nam Patrik.
Posebno je zanimljiva priča vezana uz male žabe s Madagaskara koje je dobio sasvim slučajno.
– Bio sam na predavanju u zoološkom vrtu i vidio žabice koje se koriste za prehranu. Zamolio sam ako bih mogao dobiti par komada. Složili su se i dali mi pet komada koje su mi bile sumnjive zbog boje, ali mislio sam da će promijeniti boju kada odrastu. Drugi dan sam dobio poziv da je došlo do zabune i da je to ugrožena vrsta koja je morala ići u Poljsku, u njihov zoološki vrt. Objasnio sam da transport ne bi preživjele te je dogovoreno da će ostati kod mene kako bi ih probao uzgajati. Poslali su mi sve potrebne papire tako da nemam nikakvih problema, ističe Patrik.
Prilagodba terarija
Među egzotičnim ljubimcima koji su češći kod nas ističu se leopard gekoni, kraljevski pitoni i tarantule. Među rjeđe zastupljenim vrstama koje su dom našle kod Patrika su vine snake zmije, madagaskarski golemi dnevni gekon, Red-eyed crocodile skink, škorpionskorepi gekon koji su posebno zanimljivi jer mužjaci tijekom parenja savijaju rep iznad tijela i mašu njima poput škorpiona.
Patrik ima i vrste koje žive u različitim uvjetima pa je važno da svaki terarij bude pažljivo prilagođen. Nekima je potrebna visoka vlaga i tropski uvjeti, dok drugima odgovara pustinjska klima.
Od srednje škole
Patrikov interes počeo je još u srednjoj školi kada je nabavio prvu tarantulu.
– Nakon tarantule mi je došla ponuda za mliječnu zmiju. Roditelji su bili protiv i nisu dopuštali zmije kod kuće. Ja sam ju svejedno kupio i stavio u kutiju ispod kreveta. Tamo je bila otprilike dva mjeseca. Kada sam otišao na praznike, mama je odlučila pospremiti sobu i tako ju je našla, prisjeća se Patrik.
Kasnije je imao zmije boa constrictor, ali zbog zahtjevnosti brige poklonio ih je Zoološkom vrtu u Zagrebu. Sa suprugom Kristinom tada je dogovorio da više neće imati zmije, ali taj dogovor nije dugo trajao. Nakon posjeta sajmu u Veroni ponovo su nabavili jednu manju zmiju, a ubrzo i kraljevskog pitona. Danas ga često koristi u edukativne svrhe, primjerice pri posjeti školama, jer je miran i, kako kaže, „igračka”.
Osim životinja koje čuva u terarijima, u dvorištu ima i nekoliko vrsta kornjača. Među njima su i mata mata, ali i kornjača koja mora biti pod vodom zbog mekanog oklopa. Tu su i dvije vrste koje slobodno šeću dvorištem, poput Sulcata kornjača, ali i rijetka aldabraska divovska kornjača koja u prirodi živi na Sejšelima i može doseći težinu do 250 kilograma.
Velik dio hobija čine i posjeti sajmovima. Najčešće odlaze u Budimpeštu i Veronu. Ukoliko Patrik ide sam, često Kristini zna reći da će odvojiti manju svotu novaca nego što zapravo to i bude, ali, kako Kristina sama kaže, kada se životinja kupi, dođe s cijenom te se ipak pravi trošak ne može sakriti.
U Hrvatskoj interes postoji, ali tržište je premalo za održavanje takvih sajmova, dijelom i zbog niske spremnosti ljudi da plate realnu vrijednost.
– U Hrvatskoj nas ima malo više koji smo u kontaktu jer dijelimo isti hobi. Ukoliko nekome nešto zatreba, stojimo si na raspolaganju, ističe Patrik.
Nekada je, kaže Patrik, išao na količinu životinja koje je imao. Što je vidio, to je i kupio. Danas je priča ipak malo drukčija te bira rjeđe i vrjednije vrste.
Kako odabrati?
– Najpametnije bi bilo unaprijed znati što želiš, pripremiti terarij za tu vrstu da se sve stabilizira i tek tada nabaviti životinju. Nažalost, kod nas baš to i nije tako. Napravimo popis po što idemo na sajam, ali se često dogodi da se vratimo s nečim što nije bilo u planu, priznaje nam Patrik.
Uređenje terarija danas je uvelike olakšano tehnologijom. Različiti uređaji reguliraju temperaturu, vlagu i svjetlost, a često se unutar samoga terarija posloži hranidbeni lanac koji uključuje životinju, kukce i biljke.
– Važno je dobro složiti terarije, ali jednom kada su složeni, sve funkcionira kako treba. Nije nas strah ni otići na more, kaže Patrik.
Troškovi opreme ovise o vrsti životinje. Nekima su potrebne UV lampe, grijači i posebna rasvjeta. Biljke za terarije često se mogu pronaći u prirodi, ali je važno paziti da nisu toksične. Većina potrebnih materijala dostupna je i u trgovinama ili putem interneta.
Ima i izazova
Postoje i izazovi, a među najvećima je nedostatak veterinara specijaliziranih za egzotične životinje. U slučaju problema Patrik se oslanja na kontakte u Zoološkom vrtu i na Veterinarskom fakultetu.
Osim toga, često se susreće s predrasudama. Od straha da će životinje pobjeći i doći susjedima do mitova o zmijama koje „mjere” svoje vlasnike. Također, kako živi
blizu rijeke Mure, susjedi često dovedu životinje s toga područja i misle da su njegove, no on je svjestan odgovornosti i znanja koje ima o životinjama koje uzgaja.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3707
