U mirnoj ulici u Cirkovljanu, koju su nekad zvali i Ulica ljubavi, živi Marija Matić, žena vedra duha i vrijednih ruku
Rodom je iz Cirkovljana, a kako sama kaže: baš se doma i rodila, u kući prek puta Zadružnoga doma. Bila je najstarija od četvero djece, a djetinjstva se rado prisjeća.
– Nigdar nebum zabila, deca kak deca, kaj smo mi znali. Rekli su nam da roda nosi decu, a mi smo onda vikali ite tu k sosedu, tam ga ne dece, mi smo doma štiri.
U istoj ulici upoznala je supruga. Počeli su skromno, u maloj hižici s ganjčekom i kuhnjicom, a kasnije su, uz pomoć roditelja, kupili vlastiti dom. Na ulazu je i dan danas grm črlenih ruža koje joj je prilikom useljenja poklonio otac, još 1974. godine. Ispred kuće je stara lipa koja daje lijepu hladovinu u ljetnim mjesecima. Kada ostaneš sam, život ne staje, a dane ispunjavaju aktivnosti i sjećanja.
– Imam osam kokoši i sedam pevci, svadiju se, al nemrem klati. Milo mi je sve to. I guska, raca, mali vrček u kojem je sve „za prvu silu”: krumpir, ljuk, mrkva, petrožul, paradajz i zelje.
Osim u vrtu, vrijeme se krati izradom ručnih radova. Prvo je heklala rukavice za „naše dečke v ratu”, a zatim je detalje usavršila uz pomoć prijateljice s posla. Od tada ne staje. Izrađuje babčeke, kokice, hobotnice, sovice. – Ne niti za peneze, sve za dušu.
Njenim se radovima najviše raduju unuci koje svaki puta dočeka neka nova igračka. Neke od njih odnesu i kući.
Ulica kojom se prolazi prema Dravi i cirkovljanskom kupalištu možda danas djeluje tiše nego nekad, ali u Marijinom dvorištu i domu života ne nedostaje. Kako i sama kaže, bitna je briga i mali znaci pažnje koji traju.
