Volonterski rad nosi i emotivni teret, ali i lijepe priče
– Volontiram u azilu Prijatelji životinja Čakovec već godinu dana. To se desilo slučajno, posredstvom prijateljice koja je također volonterka. Šetam pse iz azila i sudjelujem u raznim akcijama koje organizira azil, pa tako trenutno svakog mjeseca organiziramo tzv. šetnje s psima koje su otvorene za građane u sklopu Dana otvorenih vrata, navodi Silvana Špoljarić iz Goričana.
Volonterski rad u azilu nosi sa sobom određeni emocionalni teret, budući psi često dolaze iz loših uvjeta. No ima i lijepih priča pa te to podiže i navodi da ne odustaneš, kaže Silvana. Kod kuće ima i svoje kućne ljubimce, dva Weimaranera koji također zahtijevaju svakodnevne šetnje. Ara i Amor su ptičari, a ta pasmina traži igru i istrčavanje.
– Nije im dovoljan prostor dvorišta, potrebna im je stimulacija za nos pa ih pustim u voćnjaku, naravno na dugim povodcima, kaže.
Iako snažni, Weimaraneri su vrlo privrženi, razigrani i željni pažnje, po čemu se ne razlikuju od ostalih pasa. Poseban odnos imaju sa Silvaninom svekrvom Anđelom Špoljarić koja ih voli ugostiti u svom dvorištu, iako ponekad pogaze njeno cvijeće. Hrani ih kruhom kojeg, kaže, jedu samo iz njene ruke.
– Nema pomoći, baka k’o baka. Moja majka ih pak poskrivečki hrani kolačima! Nikako da im objasnim da to psi ne bi smjeli jesti, one ih jako vole, smije se Silvana.
