Ivica Takač iz Gornjeg Hrašćana uživa u streljaštvu punih 25 godina, a najveća podrška mu je žena Ivana
Ivica Takač (45) trenira streljaštvo četvrt stoljeća i to u istom klubu, a u sport ga je uveo otac kroz lov.
U sportsko se streljaštvo priključio zahvaljujući firmi koja je odrađivala vježbovno gađanje i to nakon što je direktor zamijetio njegov potencijal.
Čini se da radar nije pogriješio – Ivica Takač je za ovu godinu dobio kategorizaciju Hrvatskog olimpijskog odbora.
“Ponosan sam na sebe zbog toga, kao i moji prijatelji. Sredstva koja dobivam od odbora većinom odu na streljivo ili opremu”, priča nam Ivica.
Za takvu nagradu trebalo je ostvariti normu koja se postiže na Svjetskom prvenstvu! Naime, tamo je ostvaren rezultat koji minimalno moraš otpucati da bi dobio kategorizaciju.
“Norma je bila 530, a kolega Saša Kralj i ja smo otpucali bolje od toga. Konkretno, ja sam otpucao 536, što znači da bi bio 26. na Svjetskom prvenstvu”, objašnjava nam Ivica.
Misli, osjećaji i disanje ovdje igraju veliku ulogu, a ako zapne jedno od tog troje – sav trud može pasti u vodu.
“Evo, sad kad smo pucali finale u Trzinu, bio sam prvi-drugi do 16. metka. I onda me uhvatila trema i pitanje ‘Što ako pobijediš?’. Nakon toga sam zaredao dva, tri loša pogotka pa me kolega Saša pretekao. On je završio drugi, a ja treći”, objašnjava nam Ivica.
Čak i najsitniji trzaj ruke može na 25 ili 50 metara napraviti veliku štetu, a kad si pri vrhu, šteta znači i pogođena osmica od maksimalne desetke.
“Ako nastupi kakva panika, sam sebi moraš govoriti ‘Probaj se smiriti, to je samo meč, dobro je’. Ali čim počinješ previše razmišljati o rezultatu, to znači manje koncentracije na ono što radiš”, govori nam Ivica.
Nekome ovo može zvučati stresno, no članovi Streljačkog kluba Alzas uvjeravaju nas da su im treninzi veliko mentalno rasterećenje.
Ako čak i misli blokiraju dobar hitac, Ivica nam govori da bi automatika trebala napraviti svoje. U teoriji je jednostavno: digni, nanišani, pucaj.
Ivica puca iz pištolja Steyr L50, svojedobno najboljim pištoljem na svijetu s kojim su osvojene olimpijske medalje.
Ipak, uz kvalitetne treninge i opremu, jednako je tako važna i podrška koju pružaju najbliži.
Na pitanje tko mu je najveća podrška, Ivica bez razmišljanja odgovara: “Moja supruga.”
Šali se Ivica da ona sve to stoički trpi, no činjenica da dolazi na natjecanja, stresira se možda više od njega, raduje se svakom uspjehu ili pak da nestrpljivo iščekuje rezultate, nama govori da supruzi Ivani to nije nikakvo trpljenje.
“Bili smo na božićnom kupu u Osijeku i supruga je došla sa mnom. Na liniji je pokraj mene pucao Damir Mikec koji je te godine osvojio brončanu olimpijsku medalju. Dakle, ispred mene stoji jedan od najboljih strijelaca svijeta”, uvodi nas u priču Ivica.
Bili su gotovo izjednačeni s rezultatom, a onda je Mikec ostvario 99 od mogućih 100!
“Ne bi se smjelo pratiti što puca ovaj do tebe, ali ne možeš njega ignorirati. Čovjek ne može promašiti!”
No, supruga Ivana to nije doživljavala kao razlog za stres – čak je Ivicu izvela van i probala ga smiriti jednostavnim i jasnim savjetima.
“Ali čovjek je imao 16 desetki zaredom, to je strašno nešto. Ja sam na treningu najviše imao 13-14 desetki za redom, ali ponavljam, to je trening”, objašnjava nam Ivica.
Otkriva nam da i supruzi ide jako dobro, pa tko zna, možda SK Alzas dobije još jednu vrhunsku streljačicu!
