Vlado Bošnjak, poznati međimurski karatist, napisao je i treću knjigu o karateu, a ovaj put je obuhvatio 50 godina karatea u Međimurju
Vlado Bošnjak, poznati međimurski karatist, 20-godišnji selektor, dobitnik Nagrade Zrinski i još mnogo toga, ali i autor već treće knjige o karateu na našim prostorima.
Dok se u prvoj knjizi fokusirao na nagrađivanu Petru Naranču, u drugoj o dugogodišnjem iskustvu selektiranja, tema treće knjige tiče se pola stoljeća karatea u Međimurju.
U knjizi su istaknuti svi međimurski uspjesi, a vjerujte da ih je bilo mnogo. Čast da budu na samoj naslovnici dobili su nagrađivani pisac Kristian Novak, Ines Branilović, Petra Naranča, Maša Martinović, Lucija Lesjak i Dejan Slukić.
Potraga za informacijama starim 50 godina
Vlado se morao vraćati desetljećima unatrag kako bi prikupio sve te informacije, a u tome su mu pomogli Radovan Šćuri i Dejan Slukić.
Pomogli su im članci iz novina koje su pomno skupljali u 70-im godinama prošlog stoljeća, ne znajući da će oni jednog dana biti temelj za knjigu.
Kako se vremena mijenjaju, od 2010. su novinarske članke zamijenile objave na Facebooku i tako malo olakšale proces potrage za informacijama.
Pregledavajući sve te nastupe, medalje, uspjehe, Vlado nam govori da seniorske medalje ipak imaju najveću težinu.
“Kristian Novak je kao senior jedini uzeo europsku medalju u katama, a ekipno ima i svjetsku medalju u Madridu. Ines Branilović je osvojila prvu svjetsku medalju u povijesti Hrvatske u Rio de Janeiru, a Petra Naranča je pokorila svjetsko prvenstvo u Marseillesu i uzela zlato. Tu je i Maša Martinović koja je bila europska prvakinja, kao i Lucija Lesjak koja postala svjetska prvakinja na U21 u Čileu,” opisuje nam Vlado svoje zvijezde.
Na svjetskom vrhu, ali bez novaca
Neki od njih su bili sportaši Međimurske županije, a neki silom prilike sportaši Grada Zagreba i Rijeke.
Problem je, naravno, financijske prirode. Dok je grad Čakovec Petri Naranči u njeno vrijeme nudio 600 kuna mjesečno, Rijeka joj je nudila 4 tisuće.
Nakon svih uspjeha, zasluženo joj je pripao i stan u Rijeci kojeg dan danas koristi.
Upravo ova knjiga ima za cilj podići svijest o vrhunskim međimurskim karatistima, koji bi možda i dalje dogurali da se u njih malo više financijski ulaže.
Jasno, neki karatisti odu na studij u Zagreb pa je logičnije da tamo nastave i treninge, ali općenito zagrebački klubovi lakše financijski prate stalna europska i svjetska putovanja.
Osim podizanja svijesti, Vlado kaže da se Međimurje ima s kim pohvaliti i da ne treba o tome šutjeti.
“Slave sve svi drugi sportaši, zašto mi ne bismo slavili karatiste? Uvijek imate one koji kažu: ‘Kaj sad on o tome piše’, ali zapravo sami sebi rade štetu,” govori nam Vlado.
A ako netko ima “pravo” na tu knjigu, onda je to Vlado – on je u Hrvatskoj jedan od četvorice ponosnih vlasnika crnog pojasa, osmi dan.
Crni pojas, osmi dan
Do te se razine dolazi ne godinama, već desetljećima, a on je u svojoj bogatoj karijeri izborio put do osmog dana.
O toj odluci je vijećalo čak 14 osoba, ali svi su jednoglasno odlučili da je Vlado zaslužio osmi dan.
Kako i ne bi, kad se još dan danas odaziva na pozive raznih trenera da im pomogne na treningu, tako da nerijetko potegne i do Ljubljane i Celja!
Karate ima mnoge benefite, a Vlado je posebno istaknuo koordinaciju mozga i mišića te koliko to može poboljšati kvalitetu života, pogotovo u poznijim godinama.
Čak i doktori preporučuju karate ljudima koji su imali moždani udar jer se upravo fokusira na preciznu koordinaciju pokreta!
Svečana promocija knjige “50 godina karatea u Međimurju” održat će se u srijedu, 10. prosinca u 16 sati u zgradi Scheier i tom su prilikom svi pozvani svjedočiti prezentaciji bogate međimurske sportske povijesti.
