Na humanitarnom sajmu u Mađarskoj nastupili su “Prijatelji svetog Roka”, a posebnu pažnju privukao je 21-godišnji Matija Đurašin na orguljama
U nedjelju, 23. studenog, Udruga “Prijatelji svetog Roka” iz Draškovca povela je svoje zboraše iz Draškovca i Donjeg Kraljevca na izlet u mađarski Szeptnek. Ondje su nastupili u sklopu humanitarnog sajma, a njihov je nastup, uz toplu atmosferu okupljene zajednice, dobio i poseban glazbeni potpis.
Potpis je nosio 21-godišnji Matija Đurašin iz Donjeg Kraljevca – mladi glazbenik o kojem se već sada govori kao o budućnosti hrvatske crkvene glazbe.
Mladi talent koji je odrastao uz tipke
Matija svira, kako kaže, “otkad zna za sebe”. “Klavijature sviram od trećeg razreda osnovne, a orgulje od sedmog”, skromno prepričava.
Danas studira crkvenu glazbu u Zagrebu, na Institutu za crkvenu glazbu, a iza njega već stoje godine iskustva, nastupa i učenja od vrhunskih mentora.
“Osjećaj je fantastičan, orgulje su moćan instrument”
Njegova ljubav prema orguljama nikad nije bila mala stvar. “Osjećaj sviranja orgulja u crkvi je fantastičan. Orgulje su moćne, zahvalne, možete mijenjati registre, stvarati varijacije, improvizirati… To je cijeli veliki mehanizam koji vam se pod nogama i prstima pretvara u glazbu”, kaže.
Opisuje trenutak kad se pod prstima otvori moćni zvuk mikstura, kad kombinira tišinu i puninu, kad organist zapravo postane dirigent jednog cijelog, skrivenog orkestra.
Put koji je krenuo u Donjem Kraljevcu
Njegov glazbeni put započeo je vrlo praktično – u sedmom razredu shvatio je da u Donjem Kraljevcu nema nikoga tko bi svirao orgulje.
“Pitao sam ondašnjeg svećenika, Matiju Vonića, smijem li svirati orgulje. Rekao je neka slobodno dođem i tako sam počeo svirati na misi”, prepričava Đurašin.
Taj “dođi” pokazao se ključnim. Svećenik Matija Vonić upoznao ga je kasnije s vrhunskim varaždinskim orguljašem Višeslavom Jaklinom, koji mu je otvorio vrata varaždinske katedrale i dopustio mu da svira na njezinim orguljama.
Utjecaja je bilo još. Profesor Krunoslav Lajtman, koji ga je u osnovnoj školi podučavao glazbenoj kulturi, također je bio jedan od onih koji su ga gurali naprijed.
Odlazak u inozemstvo? “Ne, ja sam čisti Međimurec”
Iako ima talent koji bi ga lako odveo izvan granica, Matija ostaje miran. “Ne, ne, ja sam čisti Međimurec. Ostajem tu.”
Ipak, planovi postoje: nakon Instituta za crkvenu glazbu volio bi upisati i kompoziciju na Akademiji.
Matija dolazi iz obitelji u kojoj se talent i znanje očito dobro slažu. Ponosni roditelji Mirjana i Goran roditelji su i njegovog brata Ivana, koji je veterinar u Engleskoj, a sestra Tatjana je doktorica opće medicine.
U takvom okruženju, kaže, uvijek je imao podršku, ali i stabilnost da gradi svoj put. Znanost i glazba odlično si odgovaraju.
