U četvrtak, 4. travnja 1940. godine rođen je Slavko Vidović, umirovljeni stolar iz Podturna
Skoro dvije godine proveo je u vojsci, a kada se vratio 1962. godine, oženio se Ljubicom s kojom i danas sretno živi u Podturnu.
U to je vrijeme radio sa šogorom jer su imali zajedničku radionicu. Godine 1966. zajedno su otišli u Austriju gdje su se usavršavali i upoznali s tehnologijom koja se ondje koristila.
Fašnik i čaplje
Ljubica i Slavko uključili su se u rad Kulturno umjetničkog društva Podturen još 1979. godine. Podturenske čaplje i štrklji od velikog su značaja za Slavka. Kako nam je ispričao, tradicija maski je u Podturnu jako duga, seže još od Austro-Ugarske.
Iako su na početku maske bile u obliku krampusa, s vremenom su ih počeli raditi u oblicima značajnima za njihov kraj – kravama i čapljama. 1980. godine su, radi jednostavnosti i lakšeg nošenja za djecu, napravljeni štrklji.
1979. godine maske su prvi put „izašle” iz Podturna, na prvi čakovečki fašnik.
Uspomena koja mu je ostala je iz doba Jugoslavije, fašnik i maskiranje nije bilo dozvoljeno. Iz toga su razloga uvijek imali osobu koja bi im „čuvala stražu”, odnosno pratila gdje je policija kako bi mogli pobjeći i sakriti se.
Osim Međimurja, s KUD-om su obišli brojne krajeve. 2006. godine Slavko je dobio priznanje Turističke zajednice Međimurske županije za originalan suvenir – izradio je minijaturnu verziju čaplji. Suvenir je osmislio sam, a za izradu malene čaplje potreban mu je cijeli dan.
90-ih godina prošloga stoljeća počelo se s obnovom crkve u Podturnu, a Slavko je bio zadužen za veliki dio toga. Obnavljao je stara klecala, a u sakristiji je radio na regalu od hrasta, velikom 6,5 metara. Kako nam Slavko kaže, ondje je uvijek bilo posla, makar se radilo i o manjim popravcima kao, na primjer, kad bi nekom svecu pala ruka.
Crkvi je poklonio i veliki križ visok tri, a širok jedan i pol metar. Iako je u mirovini, Slavko još uvijek dio dana provodi u svojoj radionici gdje ima radni stol koji je napravio sam, a još uvijek čuva i primjerke fašničkih maski. Nekada su drvo morali sami obrađivati ručno te još uvijek čuva stari alat.
Slavko je također bio i član Lovačkog društva „Fazan” Dekanovec – Podturen, no uvođenjem raznoraznih reformi se ostavio toga. Iz ljubavi prema lovu napravio je drvene glave životinja.
Kad smo ga posjetili, od starih daščica nekadašnjeg brodskog poda izrađivao je hranilice za ptice. Planira ih postaviti oko kuće kako bi se ptice zaštitile od hladnoće te da bi mogle nešto pojesti.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3681
