Četrnaestogodišnja violinistica iz Donje Dubrave svojom energijom i talentom osvaja pozornice – od folklora do klasike
Bruna Rusak iz Donje Dubrave učenica je 8. razreda Osnovne škole Donja Dubrava, ali i 6. razreda Glazbene škole. Već na prvi pogled jasno je koliko joj glazba znači – violinu drži s lakoćom, a u narodnoj nošnji postaje dio priče koja se prenosi generacijama.
„Već 10 godina sviram violinu i nije mi teško. Naravno, svaki instrument traži puno vremena za vježbanje i odricanje, no na kraju se isplati i iz svega truda izađe jedna lijepa priča“, objasnila nam je Bruna.
U ritmu KUD-a „Seljačka sloga“
Na manifestacijama u Donjoj Dubravi rijetko prođe događaj bez nje. Publika ju zna kao mladu djevojku koja pjeva, svira i pleše – uvijek nasmijana, uvijek prisutna. U KUD-u „Seljačka sloga“ je od drugog razreda osnovne škole.
„Tu su jako dobri ljudi, uvijek me raspolože, uvijek me nasmiju. Nikad mi nije teško dolaziti na probe, svemu s veseljem pristupam“, govori Bruna, a taj entuzijazam osjeti se u svakom njenom koraku i tonu.
Na Susretu malih čuvara međimurske popevke dobravske Tete Lize, u petak 14. studenog, ali i u subotu na Memorijalnom koncertu “Deca, moja deca”, sudjelovala je u Etno bendu koji je pratio mlade pobjednike – Leonu Jadan i Tomu Krušelja. Kasnije je stala i uz svoj KUD, gdje se u pjevanju i plesanju nije skidala osmijeh s lica.
Podrška doma i ambicije koje rastu
Mama Lidija, tata Siniša i brat Benjamin njezina su prva publika i najjači vjetar u leđa. Bruna to dobro zna – a oni znaju da pred sobom imaju djevojku koja ide prema velikim stvarima.
Osim folklora, Bruna svira i klasičnu glazbu. Plan joj je nakon osnovne škole otići u Zagreb, upisati srednju glazbenu školu i uz nju prirodoslovnu gimnaziju. Znanost i glazba, kaže ona, oduvijek su se dobro slagale – a povijest nam potvrđuje da su mnogi vrhunski znanstvenici bili i vrlo dobri glazbenici.
