Kad se spomene glazbena scena sjeverne Hrvatske, među prvim imenima koje se izgovori s osmijehom i poštovanjem je Nebojša Božić iz Robadja
Rođen 1954. godine, ovaj osebujni bubnjar, glazbenik, poduzetnik i gurman obilježio je desetljeća glazbenog stvaranja, ali i kulinarske strasti koja ga nikada nije napustila.
Njegov životni put je priča o upornosti, o borbi za svoje mjesto pod suncem, o glazbi koja se svirala iz duše i o hrani koja se pripremala s ljubavlju.
Prvi ritmovi na kantama i snovi o glazbi
„Još u osnovnoj školi sam osjetio da imam osjećaj za ritam i bubnjeve“, započinje svoju priču Nebojša Božić iz Robadja.
„Nisam imao pravi instrument, pa sam doma posložio nekoliko kanta i na njima svirao po cijele dane. Majka je bila samohrana, nije bilo novca za bubnjeve, ali mene to nije spriječilo.“
Glazba ga je, kaže, pronašla – i od tada ga nikada nije napustila. Iako nije imao formalno glazbeno obrazovanje, svi su u obitelji primijetili njegov talent. Djed i baka kupili su mu prvu gitaru 1969. godine, no pravi preokret dogodio se nekoliko godina kasnije.
Godine 1972. Božić dolazi u Varaždin „trbuhom za kruhom“.
Sudbina je htjela da se u pravo vrijeme nađe na pravom mjestu.
„Jedan bend je imao probu, njihov bubnjar nije došao, a ja sam bio tamo. Rekao sam – ajmo probati. Sjeo sam za bubnjeve i odmah su mi rekli da sviram bolje od njihovog bubnjara. Sutradan sam otišao u tada poznatu Vamu u Varaždinu i kupio svoje prve bubnjeve na kredit. Tada je počela moja prava glazbena priča.“
Svaki slobodan trenutak provodio je svirajući – danju i noću, toliko da su cijele ulice slušale njegove probe.
Glazba je postala njegov način života, a svaki udarac palicom bio je korak bliže snu.
Aquarius – desetljeće glazbe, turneja i slavnih večeri
Krajem sedamdesetih godina, 1978., dolazi prekretnica. Nebojša Božić postaje bubnjar poznatog benda Aquarius, koji je tada nastupao u legendarnim „Bijelim dvorima“.
„Od novaca sa svadbe kupio sam pošteni Ludwig set bubnjeva – to je bio moj ponos. Od tada je sve krenulo velikom brzinom. S Aquariusom smo svirali svugdje, po cijelom Balkanu, na svadbama, plesnjacima, u hotelima i klubovima. Ljudi su tada stvarno znali plesati, družiti se i uživati.“
U to vrijeme, Aquarius je bio jedan od najtraženijih bendova u regiji. Nastupali su u varaždinskom hotelu „Istra“, zatim u hotelu Park u Čakovcu, gdje su s njima pjevali i poznati glazbenici, među njima i Marija Jambrošić, jedna od poznatijih međimurskih pjevačica.
„U hotelu Park smo svirali gotovo tri godine. Svaka večer bila je puna, ljudi su dolazili iz cijelog Međimurja. Kasnije smo svirali u Minervi u Varaždinskim Toplicama i u Međimurskoj hiži, gdje smo bili gotovo tri godine kao stalni bend.“
Deset godina trajalo je zlatno doba Aquariusa. „Svirali smo sve – od popa i rocka do disco funka i zabavne glazbe. Tad se plesalo dan i noć! Kad bi krenule ‘zelene oči’, cijela dvorana bi plesala. Bila su to vremena kad je glazba imala dušu.“
Dani ponosa, slave i sjećanja na Demone
Uz Aquarius, Božić se sjeća i čakovečkog benda Demoni, koji je tada žario i palio lokalnom scenom. „Bili su stvarno kvalitetan bend, imali su sve – zvuk, energiju, scenski nastup. Jedino što im je nedostajalo bilo je da odu u Zagreb i naprave iskorak. Da su to učinili, sigurno bi postali regionalna senzacija.“
Nebojšina glazbena reputacija dosegnula je toliko visoku razinu da je i YU grupa, jedan od najvećih rock sastava bivše Jugoslavije, pokazala interes.
„Bio sam u vojsci i svirao sam na jednom koncertu. Kad su me čuli, pitali su bih li bio zamjena njihovom bubnjaru koji ide u vojsku. Na kraju se to nije ostvarilo, ali zamislite taj osjećaj – treći najveći bend u Jugoslaviji želi te u svom sastavu! To je bila velika čast i potvrda da radim pravu stvar.“
Kad se glazba učila napamet
„Prije nije bilo interneta, nije bilo YouTubea“, priča Božić. „Svaka dva tjedna išli smo u Graz u muzički dućan. Tamo smo kupovali knjižice s notama i tekstovima svjetskih hitova.
Po tome smo skidali pjesme. Danas se sve može pronaći jednim klikom, a tada si morao imati uho i strpljenje. Bili smo kao živi jukebox – znali smo sve svirati napamet.“
Od bubnjeva do poduzetništva
Kad se 1980-ih polako povukao iz glazbenih voda, Nebojša nije mirovao. Ušao je u svijet poduzetništva – od prijevoza robe i krumpira do veleprodaje drvenih elemenata.
„Glazba mi je uvijek ostala u srcu, ali prešao sam na trgovinu. Radio sam sve – od jutra do mraka. Naučio sam da se rad uvijek isplati.“
Kad je zabava imala dušu
S nostalgijom se prisjeća vremena kada su plesnjaci bili središte društvenog života.
„Danas više nema plesnjaka, a i pitanje je znaju li mladi uopće plesati. Osamdesete su bile zadnje pravo doba zabave, glazbe i druženja. Hotel Park je tada bio pun svake subote, trebalo je tjednima unaprijed rezervirati stol.
Danas, čak ni poznati bendovi više ne mogu napuniti klub. Sve se promijenilo, izgubila se toplina, spontanost i ona iskrena radost izlazaka.“
Spominje i kultna mjesta Međimurja: „Najdraži klubovi su mi bili Dijana u Čakovcu, Viktorija u Pribislavcu i EX u Kuršancu.
U Viktoriji se moglo jesti žablje krakove i bijele bubrege, a bio je to i prvi lokal u kojem se puštao MTV kanal. To je bilo nešto posebno.“
Gurman, vinogradar i čovjek koji živi s prirodom
Osim glazbe, Božić je cijeli život volio i dobru hranu. Imao je i vlastiti restoran, a danas je poznat i po ljubavi prema vinogradarstvu.
„Od uvijek volim međimursko tlo i vina. Ovdje su vina najbolja! Kupio sam kuću u Robadju, posadio trsje i sadim vina s pogledom na Mađerkin breg. To je moj mir i moj ponos.“
Prisjeća se i gastronomskih navika 80-ih u Čakovcu:
„U to vrijeme u Čakovcu se jelo toliko tartarskog bifteka da se s njim moglo ‘žbukati’ pola restorana“, kaže uz smijeh.
Njegova najdraža jela su teleći medaljoni s vrganjima, meso s tiblice, vrganjova juha, međimurska gibanica i trepa – jednostavan, ali neodoljiv kolač s brašnom i jabukama.
„Dobra hrana i dobra glazba su za mene isto – obje traže osjećaj, mjeru i dušu.“
Poruka mladima: nikad ne odustajte
Na kraju razgovora, Nebojša Božić iz Robadja, čovjek koji je s bubnjevima proputovao pola Europe i s vinom pronašao svoj mir, šalje poruku mladima:
„Budite uporni, imajte volju i vjerujte u sebe. Ne odustajte od svojih snova, bez obzira koliko vam se činili dalekima.
Talent je dar, ali upornost i rad su ono što vas vodi do cilja. I, naravno – morate imati malo sreće i puno ljubavi prema onome što radite.“
