Gospođu Mariju Horvat zatekli smo u jesenskim radovima ispred njezine kuće u Peklenici
Danas uređuje špaler, svoj i susjedne kuće u kojoj nitko ne živi, pa živicu obuzdava sama. Sutra će se primiti kiseljenja paprika za zimnicu. Već je to trebala ranije početi, ali u posljednje vrijeme ne ide nego pomalem, kaže dok mi pokazuje vrt. Ima tu paprike, rajčice, cikle, zelja, krastavaca, špinata i nekoliko divovskih glavica kelja. Sve povrće složno zajedno raste, osim mrkve koja iz nekog razloga ne uspijeva kako bi trebala.
– Možda joj se ne sviđaju susjedi, morat ću joj posvetiti malo više pažnje, smije se Marija.
Mahune su još jedan vrtni buntovnik. Umjesto da rastu uz zemlju, one su se podigle u visinu. Sama sam kriva jer sam zabunom kupila krivo sjeme, ali nije bitno, mahune su rodne i ukusne iako malo strše u vrtu, kaže Marija.
Vrt je prije bio mnogo veći, ali kako su stigle godine, a djeca odrasla i otišla od kuće smanjio se i broj gredica s povrćem. Ipak, ima ga sasvim dovoljno za kuhanje variva koja bračni par najčešće jede, kao i za zimnicu.
– Razmišljali smo o preseljenju u stan, to bi nam sada kada smo u godinama možda bilo udobnije i lakše, no navikli smo na život u kući. Istina, uvijek moraš nešto raditi, ali život u kući ima i svojih prednosti. Osim toga, vrt sada služi i našoj unučici za igru kada nam dođe u posjet, kaže Marija.
Čest i dobrodošao gost u vrtu je i mačak iz susjedne kuće. Zove se Luna, iako je mužjak, no to se otkrilo tek kada je odrastao pa se ime koje je dobio kao mačić zadržalo. Njemu je ionako bitno samo to da ima dobre susjede koji vole njegove posjete.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3676
