Poznato je da Srednja škola Prelog obrazuje vrhunske kuhare
Među njima je svakako i bivši učenik spomenute obrazovne ustanove, danas 25-godišnji Vilim Posavec iz Nedelišća. Unatoč mladoj dobi, Vilim suvereno pliva svijetom visoke gastronomije, a u prilog toj tvrdnji ide i činjenica da je iskustva stjecao i u restoranima s Michelinovim zvjezdicama.
– Siguran sam da je na odluku da postanem kuhar utjecao televizijski šou, prvenstveno emisija Masterchef. Inače sam još u osnovnoj školi naučio kuhati instant juhe, tjestenine iz vrećice, pa čak i čokoladne muffine, te sam u njih često dodavao začine i eksperimentirao. To me činilo sretnim. Često sam zvao i prijatelje iz razreda da probaju što skuham. Tako se proširila riječ da Vilim “zna fino kuhati”. To je bilo negdje između četvrtog i šestog razreda osnovne škole. Nakon toga sam znao da ću, kada odrastem, kuhati! Na mojem putu našla se i fotografija koju obožavam. Ona mi je hobi koji kombiniram sa svojim zanimanjem, govori za naš tjednik Vilim.
Otkriva da mu Srednja škola Prelog nije bila prvi izbor, no to se promijenilo nedugo nakon početka školovanja. – Nijedna druga škola nije mi mogla pružiti ono što mi je pružala Srednja škola Prelog. Ogromne prilike za stjecanjem novih znanja, sudjelovanje na brojnim radionicama, pa i mogućnost za usavršavanjem u velikom svjetskom lancu hotela Kempinski. Prva mentorica bila mi je Anica Naranđa i zauvijek će to biti. Hrana koju smo kreirali, izazovi koje smo prevladali, uspomene koje smo stvorili, zauvijek će živjeti u meni. Svakom bih poželio da barem jednom u životu ima mentoricu poput Anice. Naravno, sve to nismo stvorili sami. Tu su bili i ostali stručni učitelji i mentori kao što su Kruno Tilošanec, Danijel Naranđa, Milena Štajerec i daleko najbolji razrednik ikad Marijan Lazar. Vrijeme školovanja mi je stvarno proletjelo, ali očito je to tako kada vam je lijepo. Najveća podrška bili su mi i mama Silvija i tata Vladimir, kao i stariji brat i njegova obitelj, napominje Vilim.
San je vlastiti restoran
Po završetku škole preselio je u Žminj, malo mjesto nedaleko od Rovinja gdje živi sa suprugom i sinom. Upravo u Istri, ali i u Italiji stjecao je iskustva u restoranima s Michelinovim zvjezdicama.
– Uvijek sam znao da želim upoznati svijet visoke gastronomije i luksuza pa sam odmah nakon školovanja samo na takva mjesta i ciljao. Trenutno sam u fazi kreiranja plana za otvaranje vlastitoga restorana, što bi mi bilo ostvarenje sna. Svjestan sam da je rizično ići u tom smjeru u ovim izazovnim vremenima za ugostiteljstvo, ali od sna se ne odustaje. Žar i vatra koji gore u meni daleko su jači od izazova ili prepreka koje bi mi mogle stati na put, kategoričan je naš sugovornik. Pitamo ga i koja su mu jela osobno najdraža:
– Nemam najdraže jelo jer postoji toliko toga s čime sam upoznat. To bi bilo kao da uspoređujem volim li više jagode ili mandarine. Obje vrste voća imaju svoj period kada su najbolje, kada im je sezona, a tako je i sa mnom. Nekada sam više privržen slasticama, kremama, gelovima i pjenicama, nekada me više vuku salate i sendviči, nekada volim spremati guste juhe, umake i kvalitetna mesna jela, a nekad samo volim pojesti sendvič sa strganim kruhom i četiri prsta salame iz hladnjaka. Ne znam o čemu to ovisi, ali vrijeme uvijek donese svoje, zaključuje mladi chef.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3675
