U Belici raste jedno posebno stablo smokve. Nije neuobičajeno u domaćinstvima po Međimurju vidjeti smokvu, no priča o ovoj beličkoj nešto je neobičnija od drugih
Raste u vrtu obitelji Krnjak, a u Belicu je dovezena iz Tribunja.
– Pronašla sam ju na ljetovanju prije 16 godina. Bila je sva suha, malena, nikakva, no možda mi je baš zato bila simpatična i odmah sam znala da ju želim u svojem dvorištu. Svi su bili skeptični.
Govorili su da neće preživjeti ni put do Belice, no nisam odustala. Iskopala sam ju iz zemlje i donijela kući. Nakon toga su mi rekli da se sigurno neće primiti, ali uspjela je.
Nekoliko godina rasla je u tegli, a kada smo ju posadili u zemlju ispred kuće, počela je nezaustavljivo rasti. I sada, godinama poslije, otporna je i jaka. Svima u inat pokazala je da može, priča Martina Krnjak.
Smokva je danas ogromno stablo koje obilno rodi dva puta godišnje. Toliko da obitelj smokve dijeli po cijeloj Belici.
Martina od plodova radi i pekmez koji se koristi za jelo i u kolačima u kojima uživaju članovi obitelji i prijatelji.
U plodovima prkosnog stabla uživa i Darko Krnjak, iako priznaje da je upravo on bio taj koji se najviše protivio ideji svoje supruge, a sada je taj koji najviše jede smokve.
Tvrdoglavo stablo uklopilo se u okruženje, raste tik uz drvenu sjenicu u kojoj obitelj provodi vrijeme družeći se s prijateljima.
Osim što pruža hlad, smokva svojom veličinom štiti susjednu šljivu od mraza, a zbog svojih slatkih plodova privlači i pčele koje je lijepo čuti kako zuje prilikom popodnevnog odmora u sjenici.
– Sa smokvom nema brige, ne zahtijeva trud kao ostale biljke u vrtu. Ona jednostavno raste. Kada joj malo podrežemo grane, poraste još veća i bujnija, kaže ponosna vlasnica.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3673
