Inspiraciju za svoje stvaralaštvo često pronalazi u malim, ali značajnim trenucima svakodnevice, u razgovorima, susretima i borbi protiv društvenih stereotipa, što joj pomaže da kroz umjetnost šalje snažne i autentične poruke
U samom središtu Zagreba, koji je za potrebe umjetničkog projekta “Okolo” u kolovozu bio pretvoren u kreativni atelje, između ostalog su bili predstavljeni i radovi Ivane Mrčele (41), umjetnice, dizajnerice i profesorice na Tekstilno-tehnološkom fakultetu koja se u svojim radovima, između ostaloga, bavi gorućim temama ženske solidarnosti i svakodnevnog života, piše Gloria.hr.
Kroz svoj rad šalje snažne poruke koje diraju publiku, a s Ivanom smo razgovarali o tome kako je došla do ideje da postane umjetnica, o njezinoj svakodnevici, privatnom životu i životnim uvjerenjima.
Ivana je odrasla u Čakovcu, gdje je, kako sama kaže, još u djetinjstvu zavoljela crtanje. Kreativnost je bila sastavni dio njezina svakodnevnog života – otac, karikaturist koji je redovito ilustrirao za novine, bio joj je veliki uzor, a u obitelji se umjetnost prirodno živjela i poticala. “Stalno smo crtali. Sestra i ja bile smo uključene u tatin rad, hoćeš-nećeš, uvijek je na dnevnom redu bilo nešto kreativno. Igrali smo se vani, gradili, crtali… Sjećam se da smo s jako malo stvari doslovno stvarale čuda. Mašte nam nije nedostajalo”, prisjeća se.
Ljubav prema umjetnosti koju je naslijedila iz obiteljskog doma vodila ju je kroz život. U rodnom gradu završila je srednju školu za dizajn, nakon čega se seli u Zagreb gdje najprije upisuje modni dizajn. Ipak, strast prema likovnosti bila je jača. “Dugo nisam bila sigurna hoće li Akademija biti moj put, pa sam prvo upisala modni dizajn. No, shvatila sam da želim spojiti modu i umjetnost – zato sam odlučila upisati i Likovnu akademiju”, dodaje. Dvije godine Ivana je paralelno studirala na oba fakulteta, bilo je to za nju izazovno razdoblje koje joj se, kako nam i sama kaže, u potpunosti isplatilo.
Umjetnost kao otpor i terapija
U Ivaninu radu česta je tema ženske pozicije u društvu – njezina vidljivost, snaga, borba, ali i nježnost. U tome ne vidi kontradikciju, dapače. “Moja umjetnost u posljednje vrijeme ima sve angažiranije note. Želim da u fokusu bude ženska priča, ali i univerzalna. Instalacija ‘Naše sestre‘ tako govori o solidarnosti i trenutku kad žene pružaju ruku jedna drugoj, kad se znanja prenose iz generacije u generaciju, kad se tereti dijele…”, objašnjava umjetnica. Upravo je ta njezina instalacija bila postavljena u javnom prostoru, no jedan njezin dio – skulptura jedne od sestara – uništena je samo nekoliko dana nakon otvorenja, navodi Gloria.hr.
“Ne vjerujem da je uništena zbog tematike. Mislim da je to bila mladost, ludost – petak navečer, nepromišljenost… Ali nisam htjela da rad nestane. Poruka je bila previše važna. U roku od par dana napravila sam novu figuru i ponovno je postavila. I to je, zapravo, bilo najmoćnije – taj moj povratak, otpornost”, naglašava.
“Naše sestre” bile su tekstilne figure velikih dimenzija, oslikane, šivane i ručno izrađene, a na “koži” su nosile poruke. “Na tetovažama su bile misli o ženskoj solidarnosti, citati bendova s aktivističkim porukama, reference na veganstvo, osobne crte poput crteža mog psa ili datuma rođenja. Taj rad mi je dosad svakako najosobniji… Nisam se još skroz odmaknula od njega – previše mi znači”, priznaje Ivana.
Ostatak članka pročitajte ovdje
