Božena Haller Vršić iz Hlapičine sama pili i cijepa drva, vozi traktor i motor, a životnu snagu nalazi u radu i pokretu.
U kući Božene Haller Vršić u Hlapičini ove godine neće biti zime. Još prošle godine pripremila je drvo za ogrjev, dovoljno, kaže, za iduće tri godine. Drvo ne kupuje jer ima svoju šumu, a sve pili i cijepa sama! Treba imati snage za to, pogotovo za motornu pilu, no Boženi snage ne nedostaje.
– Uvijek cijepam godinu prije upotrebe da se stigne posušiti. Tako su me naučili, tak pravi gospodar dela. Cijepa se dok je drvo mrtvo, a ne sada. Imam plin u kući, ali volim miris i toplinu prave vatre. Imam dobru peć, Centrometalovu, na koju se grijem – kaže.
Uz čašicu domaće žganice, Božena govori o svom životu, djetinjstvu u Svetom Martinu na Muri i svim poslovima koje je radila. Bila je komunikativna, otvorena i snalažljiva u svim situacijama, pogotovo u muškom okruženju na poslu.
– Ja sam odrasla u komunizmu, svi smo bili jednaki pa sam se ja tako i ponašala prema autoritetima na poslu. Nisam se dala zastrašiti. Osim toga, odrasla sam s dva brata pa znam kako s muškarcima. To ti je kak s pesom, če ne pokažeš strah, poštuje te – smije se Božena.
Nedavno je sudjelovala u natjecanju u košnji trave ručnom kosom u Svetom Martinu na Muri. Božena je ondje rođena i sjeća se koliko je posla bilo oko košnje i kako ju majka nije štedila pa se često morala primiti posla iako je noć prije bila u izlasku. Majka je kosila iza nje i postavila tempo pa nije mogla usporiti čak i da je htjela.
– Nakon košnje ruke i rebra su tak pekli. To je prava vježba! Kakšna teretana, kakšno šetanje, ja se gibam dok nekaj delam – kaže Božena. Kada joj je teško i kada je bezvoljna, sjedne na svoj crveni traktor ili na motor Kawasaki i vozi se. Vjetar, kaže, smiri glavu.
Uvijek je bila vatrena, okretna, nije se ustručavala reći što misli, pogotovo kada je u pitanju neka nepravda. A ni samostalnost kod žena muškarci ne smatraju kvalitetom, dodaje kroz smijeh.
– U posljednje vrijeme pitam se što me pogoni, tjera da guram dalje. Pitam se i kojega smisla to ima. S druge strane, vreme prejde sikak, če se gibaš ili sediš – zaključuje zanimljiva i snažna sugovornica.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3672
