Eva Vukina je umjetnica rodom iz Čakovca, a umjetnost ju prati od malih nogu
Crtanje joj je oduvijek bilo povlačenje u svoj svijet, mjesto u kojem je odmarala svoje srce te izražavala misli i emocije. Nakon završetka gimnazije, na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci počela je ozbiljnije raditi na svom talentu i usavršavati ga.
– Shvatila sam da je talent Božji dar i da sam pozvana da svojim talentom služim ljudima te da na taj način uzvratim Bogu za sve ono što sam primila od Njega. Da moja umjetnost slavi i hvali Boga, rekla nam je Eva. Nakon diplomiranja nastavila je stvarati jer ju umjetnost ujedno i duboko ispunjava.
Iznenadni susret s papom
U srijedu, 13. kolovoza Eva se susrela s papom Lavom XIV. te mu uručila svoje djelo. Iako je susret s papom bio planiran za listopad, dogodio se ranije. Sve je bilo prepušteno Božjoj volji, bez očekivanja, ali sa željom za susretom koja je bila dovoljna. Ljudi zaduženi za organizaciju javili su se iznenada i objasnili da je došlo do izvanredne prilike gdje bi ona i njezina prijateljica i duhovna pratiteljica s. Matija Pačar „upale” na audijenciju i da bi im bilo drago da se uspiju organizirati u kratkom vremenu. Njima je bilo stalo da se taj susret ostvari i da papi preda rad u ruke. U nekoliko dana uspjela se organizirati i sve je na kraju išlo jako glatko.
Dan prije audijencije Eva je imala priliku razgledavati remek-djela poznatih umjetnika u bazilici svetog Petra. Dobiti priliku osobno uručiti sliku Svetom Ocu u takvom okruženju predstavljalo je veliki blagoslov, a to je također doživjela kao vrhunac svoga rada. Još uvijek nije potpuno svjesna toga događaja.
Tijekom predaje svoga umjetničkoga djela Eva se osjećala počašćeno, uzbuđeno i jako zahvalno što je u ime svih Hrvata imala priliku poljubiti papinu ruku i predstaviti se kao umjetnica s dugogodišnjim iskustvom u umjetnosti s vjerskim motivima. Taj susret za nju predstavlja i potvrdu da njezin rad ima smisla i da Bog zaista vodi svaki njezin potez u umjetnosti i životu.
Nastanak slike posvećene papi
Slika je nastala iste večeri kada je papa izabran. Eva prije stvaranja nije imala viziju, pratila je svoje osjećaje dok je slikala, a konačna ideja pojavila se kada je počela slikati papu. Taj proces bio je spontan, za razliku od drugih radova kod kojih već unaprijed ima jasnu viziju boja i kompozicije. Smatra da ju je Duh Sveti vodio korak po korak, što je omogućilo brzo dovršavanje slike. Slika je već drugi dan objavljena na društvenim mrežama, korisnici su ostavili simpatične komentare poput: „Jesi li ti već unaprijed znala tko će biti papa?”
Na slici je prikazan trenutak proglašenja novog pape i simbolički elementi toga događaja. Ime novoga pape asocira na lava, koji je spominjan u Bibliji, ali je i simbol hrabrosti i snage. Prikazano je kako Isus podiže glavu lava i ohrabruje ga kao svoj najviši uzor i autoritet. To simbolizira da papa Lav XIV. nije sam te da je vođen Božjom rukom i Duhom Svetim. Za vrijeme konklava oko dimnjaka Sikstinske kapele skupljala se obitelj galebova te se iz toga razloga na slici nalazi i galeb.
– Galeb je prikazan više kao Duh Sveti, koji je bio prisutan i koji čini Crkvu živom. A sve to izlazi iz bijelog dima koji je pušten kad je papa bio izabran, rekla nam je Eva.
Medijska pažnja
Eva nije očekivala toliku medijsku pozornost i reakcije na svoj rad i cijeli događaj. Njezina pažnja bila je usredotočena samo na susret s papom i predaju slike. Svi komentari i podrška koju je primila od hrvatske publike ostavili su dubok dojam i izazvali poseban osjećaj zahvalnosti.
Cilj njezinih radova je da ljudi upoznaju Boga slikama i pričama koje one prenose. Važno joj je da promatrači osjete Božju ljubav i blizinu, da vide da je Bog živ i prisutan. Svaka slika za nju je molitva – osobna molitva pretvorena u poteze i boje, koja potom postaje molitva i za one koji ju promatraju.
Uloga umjetnosti u vjeri i duhovnosti
Bog je umjetnicima dao dar kako bi ono neuhvatljivo osjetilima postalo opipljivo. Ljudi žele vidjeti, čuti, dodirnuti i osjetiti, a umjetnost omogućava upravo to – Božju prisutnost kroz duhovnu glazbu, skulpture, freske i slike. Stvaranje Eva shvaća kao zajedničku radnju Boga i čovjeka, a ona osjeća odgovornost da njezin rad bude dostojanstven i dostavlja barem predokus Božje ljepote. Umjetnošću komunikacija s Bogom postaje jasnija i osjetilnija.
Eva nema velike planove jer njezino stvaranje ovisi o inspiraciji koja ponekad zna biti „škrta“. Ima već neke dogovorene projekte i izložbe, ali između njih stvara i za sebe te za one koji naručuju njezine slike.
– Prihvaćam sve što mi Bog daje, bilo teško ili lako. S Bogom je lako i ono što je teško. Najbitnije mi je da Njega imam i čuvam u srcu. Dok mi je On na prvom mjestu, onda je sve na svojem mjestu, zaključuje za kraj Eva.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3670
