Uz tri štapa postavljena pokraj jezera u blizini Donjeg Mihaljevca sjedi Vesna Vučić i prati svaki, pa i najmanji trzaj
Ona i suprug Anton Mučić, koji sjedi sa strane i odmara, strastveni su ribiči i često popodneva provode na jezeru do kojega dolaze biciklima. Antonov je običan, bijeli s košaricom, a Vesnin ružičast s trešnjama i zelenim sjedalom.
– Nekada smo pecali na Dunavu, eee, to su bili dani, sjetno govori Antun. Par je gotovo cijeli život proveo u Belom Manastiru, a prošle su godine odlučili doseliti u Međimurje.
Kuću u Baranji stavili su na prodaju, a dok ne pronađu kupca za staru, i povoljnu ponudu za novu kuću u Međimurju, stanuju kod sina u Donjem Mihaljevcu.
Iako je ovakva promjena u starijoj životnoj dobi veliki korak, Mučići kažu da je odluka bila logična i potrebna. Ovdje žive njihova djeca i unuci, a i sami su duboko povezani s Međimurjem. Vesna je rođena u Turčišću, a Antonovi su roditelji bili iz Novakovca i Palovca, ali su dom prije njegovog rođenja sagradili u Baranji.
– Imali smo veliko imanje i gospodarstvo. I sada za sve to što smo izgradili vlastitim trudom i mukom možemo dobiti vrlo malo. Veće su cijene puno manjih kuća ovdje u Međimurju. Ali tako je to, kaže Anton.
U Međimurju su proveli i ratne godine, ali kasnije su se ponovo vratili u Baranju. Čovjek može bilo gdje živjeti, treba se snaći, kažu.
– Prošle godine, kada smo došli ovdje, proslavili smo 50 godina braka i drugi put smo se vjenčali u crkvi u Svetoj Mariji. Djeca su nam organizirala malo slavlje za zlatni pir, bilo je lijepo, priča Vesna, a njezin suprug u šali dodaje kako je ona njegov najbolji ulov.
Dok pričamo, jedan štap se počinje trzati i Anton skače da izvuče ribu, no ona se ipak uspjela izvući s udice. Meni ne bi pobjegla, komentira Vesna, na što Anton samo pomirljivo sliježe ramenima i ponovo baca udicu s mamcem. Ionako pecamo rekreativno, kaže, uloviš pa pustiš, grize – ne grize, tako je to. Čini se kao da govori o životu, a ne samo o pecanju.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3667
