Đurđica Horvat aktivna je umirovljenica iz Čakovca koja se pedesetak godina bavila lončarstvom
Danas voli održavati radionice lončarstva, aktivna je u Udruzi umirovljenika Grada Čakovec, Mješovitom zboru Eliam, u domovima čita priče, putuje, a također je inicijatorica Modne revije za umirovljenike.
Ja bum te postavil na visoki stolec
U gimnazijskim danima Đurđica je prolazila kroz teško razdoblje; rastali su joj se roditelji te si majka nije mogla priuštiti njezino obrazovanje.
Djed Ivan Lesjak pozvao ju je da proba lončarstvo. Pričao joj je kako je to lijep zanat te joj je bio velika podrška. Nakon što je napravila svoj mali vrč, djed joj je rekao: “Ti imaš moje ruke, ti buš to delala jako lepo. Ja bum te postavil na visoki stolec.”
S 18 godina, koliko je tada imala, nije znala što taj visoki stolac znači, ali sada, 50 godina nakon, vidi da se radilo o uspjehu te da se to i ostvarilo.
Osim što je naslijedila djedove ruke za lončarstvom, s bakom Julijanom oslikavala je rukotvorine. Radilo se o međimurskoj ornamentici koja je specifična po bijeloj i crnoj boji, ali također je kod nas vidljiv i mađarski utjecaj s cvjetnim uzorcima, – naši lončari su vidjeli da ljudi vole ružice i da bude cifrasto. To je dodatno privlačilo kupce, otkrila nam je Đurđica.
Kućica iz bajke i povratak u Čakovec
Za bavljenje lončarstvom potrebna je prisutnost u bilo koje doba dana: “Nekada trebaš skoknuti do radionice rano ujutro, popodne, navečer… Potrebno je prekontrolirati proces sušenja. Nekada je prije spavanja trebalo sve pokriti najlonima kako se ne bi presušilo.” Zajedno sa suprugom Antunom kupila je vikendicu u Svetom Urbanu. Pored toga muž je sagradio drvenu kućicu koju su uredili i nazvali „Kućicom iz bajke”. Antun je bio stolar koji je i sam izrađivao suvenire od drveta.
Otprilike dva mjeseca prije početka pandemije korona virusa, Đurđica je ostala bez muža, bilo je to teško razdoblje pa se odlučila vratiti u Čakovec.
“I od onda mi još više ide i moj visoki stolac samo raste. Uvijek se nešto događa, ali ljuta sam na sebe jer više ne mogu toliko raditi. Jednostavno me prsti više ne služe, otišla je kičma i imam bolove u vratu i ramenima, ali uživam u svemu i bit ću aktivna koliko god dugo mogu.” Jedan od posebnijih trenutaka koje Đurđica pamti bio je posjet bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. Tada su pričali o lončarstvu te je Mesić pohvalio njezine radove. Bila je jako uzbuđena te mu je poklonila jedan od svojih najdražih radova, putru za vodu. Kako kaže, to je također i jedan od najzahtjevnijih proizvoda za napraviti i potrebno je jako veliko umijeće.
2023. godine, Đurđica je bila i dobitnica Povelje Međimurske županije za nesebičan angažman i njegovanje tradicijskog lončarstva.
“Bila sam na krilima, to je bio još jedan visoki stolac. Ja sam uporno gradila i gradila, i vjerovala u samu sebe. Strpljivo sam i dugo čekala. Otvarala sam i zatvarala obrt otprilike tri puta. Kad sam konačno mislila da je gotovo, pronašla sam novi način”, kaže Đurđica.
Danas održava radionice, a u planu je, najesen, održati tečaj u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem u Čakovcu. Dok se na radionicama ne može ljudima posvetiti koliko bi htjela i ljudi ne mogu dobiti pravi dojam i otkriti taj „osjećaj gline pod prstima”, tečaj će ipak trajati duže.
U sklopu Porcijunkolova, od 28. srpnja do 1. kolovoza, Đurđica će također održati lončarske radionice koje su prvenstveno namijenjene odraslima. Na poticaj knjižničarke Sandre Mikac završila je s pisanjem 25 priča o njenom životu i lončarstvu koje će biti sadržane u knjizi koja je trenutno u procesu lektoriranja. Priče su popraćene ilustracijama za koje je također zaslužna Đurđica.
“Stalno otkrivam nešto novo i čudim se sama sebi kak ja to sve mogu”, ponosno nam kaže.
Budućnost i izazovi lončarstva
Interes za lončarstvom nije jako velik, ali nema ni ljudi koji bi mogli podučavati. Trenutno u Međimurju imamo jednoga lončara, Lovru Pergara, kojem je Đurđica velika moralna podrška.
Jedan od većih izazova je što se lončarstvom ne može baviti kao hobijem, poticaja države nema i primanja su mala, a porezi i doprinosi su visoki.
U modernim vremenima pojavili su se pojedini alati i strojevi koji mogu olakšati posao, ali lončarstvo bi i dalje trebao ostati ručni rad. Na taj način svaki proizvod ima svoju priču i to mu daje na vrijednosti.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3666
