Hermina Rubin iz Zagreba zamijenila je metropolu za Međimurje i već godinama nesebično pomaže kroz volontiranje u Crvenom križu Čakovec. Saznajte zašto kaže da je pomaganje njezina životna misija
Hermina Rubin, umirovljena Zagrepčanka s međimurskom adresom, svakodnevno pokazuje što znači biti oslonac zajednici.
Iako je službeno volontirati počela prije tri godine, njezino pomaganje ljudima traje mnogo duže – još dok je radila, otvarala je vrata svojeg doma onima koji nisu imali kamo.
Danas, u sklopu Crvenog križa Čakovec, neumorno pomaže na brojnim područjima, od administracije i radionica, do terenskog rada i podrške djeci.
Iz Zagreba u Međimurje – nova adresa, isti cilj: pomagati
Hermina Rubin rođena je u Zagrebu, gdje je provela veći dio života i karijere. Nakon odlaska u mirovinu prije šest godina, odlučila je preseliti se u Međimurje – regiju koja ju je, kako kaže, srdačno prihvatila.
No, iako je službeno prestala raditi, Hermina nije mogla mirovati. Njezin životni poziv – pomaganje drugima – samo je dobio novi oblik kroz volonterski angažman.
„Pomoći ljudima u nevolji ispunjava me. Srce mi je veliko kao kuća,“ priznaje Hermina. I doista, iza tih riječi stoji bogata priča o nesebičnom davanju i svakodnevnoj borbi da se ljudima u potrebi pruži barem malo nade i podrške.
Volontiranje u Crvenom križu Čakovec: svakodnevni izazovi i radost pomaganja
Svoj volonterski doprinos Hermina ostvaruje kroz razne aktivnosti unutar Crvenog križa Čakovec. Sudjeluje u administrativnim poslovima, ali i u izravnom radu s ljudima – od pomoći djeci pri učenju, organiziranja radionica i igraonica, do terenskog rada i prve pomoći.
„Volontiranje me ispunjava jer kroz njega upoznajem divne ljude, stječem nova znanja i vještine, ali i osjećam da činim razliku,“ govori Hermina, koja s lakoćom spaja iskustvo iz prošlosti s izazovima današnjice. Njezina energija i posvećenost nadahnjuju i ostale članove zajednice.
Volontiranje nije samo davanje – to je način života
Hermina Rubin najbolji je dokaz da volontiranje nije samo plemenit čin, već i način života. Kroz godine neslužbenog pomaganja – od podrške beskućnicima, do pružanja doma izbjeglicama – stekla je empatiju i razumijevanje koje danas nesebično prenosi na druge.
„Čuti njihove priče, podijeliti osmijeh, suzu ili toplu riječ – to su trenuci koji me motiviraju,“ kaže. Za Herminu volontiranje nije obaveza, već poziv koji joj donosi duboko osobno ispunjenje.
Zašto je volontiranje važno za cijelo društvo?
Volontiranje ne mijenja samo živote onih kojima se pomaže – ono oblikuje i ljude koji pomažu. U današnjem svijetu, gdje je sve više usamljenih, ranjivih i socijalno isključenih pojedinaca, volontiranje postaje neprocjenjiv alat za stvaranje humanijeg društva.
Primjeri poput Hermine Rubin pokazuju koliko jedan čovjek može učiniti kad ima volju i srce otvoreno za druge. Njezina priča poticaj je svima – osobito mladima – da se uključe i pronađu svoje mjesto u zajednici kroz volontiranje.
Hermina Rubin svojim radom dokazuje da je pomaganje drugima najplemenitiji oblik ljudskosti.
Bez velike pompe i bez ikakve koristi za sebe, svakodnevno čini svijet boljim mjestom. I upravo u takvim ljudima leži prava snaga zajednice.
Ako ste se ikada zapitali trebate li volontirati – Herminina priča je najbolji odgovor: da, itekako
trebate.
