Đuri i Mariji Kovačić dani započinju rano. Marija se budi već oko pet sati ujutro kako bi pripremila ručak za cijelu obitelj
– Vjutro se stanem i skuham i moremo delati kaj očemo. Pri nas je prvo kuhanje, a onda moremo delati jer treba jesti, priča nam Marija.
Vjeruje da se ne može živjeti od salame i sendviča te da je jedan kuhani obrok neophodan. Kuha za cijelu obitelj; muža, sina Tomicu i snahu Ivanu te unuke Martu, Lanu i Luciju.
Za stolom nisu svi odjednom, već dolaze kako stignu, ovisno o obavezama. Osim sina, imaju i kćer Andreju koja je u Slavonskom Brodu s mužem Stjepanom.
Poljoprivredom se bavi od početka
Đuro je prije umirovljenja radio na željeznici, a Marija se od početka bavila poljoprivredom. Oboje su rodom iz Dekanovca, kako nam kaže Đuro, tu je domovina. Danas, u svojim umirovljeničkim danima, nastavljaju s radom na zemlji.
– Pa kaj se more živeti od penzije? A i očemo delati. Sin je ve trećega traktora kupil. On ima volju, zato i mi delamo.
Iako su Tomica i Ivana zaposleni, svaki slobodni trenutak koriste kako bi pomogli u poljoprivrednim poslovima. Uzgajaju kukuruz, pšenicu i krumpir na parcelama koja su u blizini Dekanovca. Sin je sa ženom nedavno kupio još jedan zemljišni posjed na kojem uzgajaju veliki vrt s raznovrsnim povrćem – tam nega čega nema, kaže Marija.
Obitelj na prvom mjestu
Iako im obaveze oduzimaju mnogo vremena, Đuro i Marija vole posjetiti kćer u Slavonskom Brodu. Ove godine već su isplanirali dva tjedna za obiteljske trenutke. Prošle godine jedna unuka se udala, a u kolovozu ih očekuje još jedno veliko obiteljsko slavlje.
Za njih je obitelj najvažnija, a odnosi među njima su topli i puni razumijevanja. Dok se mnogi čude njihovoj bliskosti sa snahom, Marija kaže da je njoj teško zamisliti da netko u obitelji ima snahu s kojom se ne slaže.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3660
