U subotu, 31. svibnja i u Čakovcu je obilježen Nacionalni dan udomiteljstva u organizaciji Hrvatskog zavoda za socijalni rad – služba u Međimurskoj županiji
Među brojnim uzvnanicima, uglavnom iz lokalne politike, bila je i udomiteljuca Ljubica Pavić. Rodom je iz Trnovca, već pet godina živi u Ivanovcu nakon što je s obitelji dvadesetak godina provela u Pribislavcu.
U svom domu danas skrbi za četvero udomljene djece, uz vlastitih četvero koji su većinom sada odrasli.
Udomiteljstvom se počela baviti slučajno. Tijekom života radila je razne poslove, ali ju je često pratila nelagoda zbog predrasuda. Prijateljica, koja je već bila udomiteljica, prenijela joj je iskustvo koje ju je potaknulo da se i sama okuša u toj humanoj ulozi.
Trnovit početak
Njezina djeca u početku nisu bila oduševljena idejom – kćeri su tada bile u srednjoj školi, a sin još mlađi. Ljubica im je objasnila da postoje djeca koja nemaju sreće u životu i kojima treba dom, podrška i obitelj. Objasnila im je da će i oni time dobiti priliku razviti nova prijateljstva.
S vremenom je cijela obitelj prihvatila novu svakodnevicu. U njihovom domu bilo je još više igre i smijeha. Njezin mlađi sin posebno se zbližio s jednim od udomljenih dječaka s obzirom da su vršnjaci.
Mala čokoladica – velika radost
Odnosi udomljene djece s njihovim biološkim roditeljima su složeni. Posjeti nemaju konstantu, dogovaraju se prema želji i mogućnostima bioloških roditelja. Bez obzira na to, djeci svaki susret mnogo znači – čak i mali darovi poput čokoladica donose im veliku radost.
Ljubica ističe važnu ulogu socijalnih radnika koji su joj stalna podrška, kako u emocionalnom, tako i u praktičnom smislu. No izazova ne nedostaje. Djeca dolaze iz teških životnih situacija, s ranama koje se ne vide na prvi pogled.
Veliko srce
– To stvarno trebate imati srce. To su takva djeca, takvog karaktera, različita, prema svakome morate drukčije pristupiti. Trebate imati i razumijevanja. Treba i strpljenja i hrabrosti, jako je izazovno. Jako je i humano, iskreno priznaje Ljubica.
Motivirati druge na udomiteljstvo nije lako. Ljubica kaže kako se za takav korak moraš osjetiti spremnim iznutra.
– To mora samo od sebe doći. Kad je prilika, mi govorimo o tome; da treba pružiti priliku djeci kojoj treba dom, da je to jako veliko djelo, ali opet, za to treba imati jako veliko srce. Ne može to raditi bilo tko, zaključuje.
Najveseliji kvart
Zanimljivo je da samo nekoliko kuća dalje živi još jedna udomiteljska obitelj. Zajedno s drugim susjedima često organiziraju druženja, tako su za Praznik rada pripremili zajednički ručak i proveli dan u veselju i smijehu.
U Ivanovcu su poznati kao „najveseliji kvart”, a toplina njihovih domova potvrđuje koliko udomiteljstvo može obogatiti i djecu i odrasle.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3659
