Fiš i pečena riba nisu bili samo gastronomski užitak – za ribiče poput Žarka, Ivana i Čede to su jela koja okupljaju, spajaju i pričaju priče iz ribolova i života
Sportski ribiči Žarko Topolovec i Ivan Novak kuhali fiš, a Čedo Valjak pripremao pečenu ribu na Kupu Općine Nedelišće – dan ispunjen ribičijom, stihovima i gurmanskim užicima.
Na ribnjaku u Pušćinama održan je tradicionalni Kup Općine Nedelišće u lovu ribe udicom na plovak. U organizaciji Sportsko ribolovnog društva „Amur“ iz Nedelišća, natjecanje je okupilo brojne zaljubljenike u prirodu, ribolov i dobro društvo. Dan je bio posvećen sportu, zajedništvu i – naravno – ribičiji.
Među brojnim natjecateljima, pažnju su privukla dva simpatična ribiča: Žarko Topolovec iz Novog Marofa i Ivan Novak iz Pušćina. Ovaj dvojac nije bio zadužen samo za štapove i plovke, već i za ono što mnogi smatraju krunom svakog ribolovnog druženja – kuhanje fiš paprikaša. I to ne bilo kakvog.
Fiš s dušom i tradicijom
„Trenutno režem četiri vrste ribe: štuku, soma, šarana i amura“, otkrio nam je Žarko dok sprema fiš za gladne ribiče. „Bitna je baranjska paprika – ljuta i slatka. Kad to imaš, fiš ne može biti ne dobar.“ Kao prilog pripremili su široke rezance, a Žarko dodaje da se u Slavoniji uz fiš poslužuju i palenta ili žganci – jer fiš traži žlicu i nešto uz njega.
Fiš nije bio jedino riblje jelo tog dana – za pečenu ribu pobrinuo se iskusni ribič Čedo Valjak, koji je također dao svoj doprinos bogatoj gurmanskoj ponudi na natjecanju. Njegova pečena riba mirisala je nadaleko i mamila sve prisutne, upotpunjujući pravu ribičku gozbu.
Fiš i pečena riba nisu bili samo gastronomski užitak – za ribiče poput Žarka, Ivana i Čede, oni su simbol zajedništva, završni čin ribičkog dana, jela koja okupljaju, spajaju i pričaju priče iz ribolova i života.
Ribičija kao terapija i inspiracija
Za Žarka Topolovca ribičija nije samo hobi – to je stil života. Član je i upravnog odbora društva „Amur“, a ribolovom se bavi od svoje šeste godine. Prve ribe lovio je s košarom na rijeci Bednji, a danas se ponosi trofejima poput šarana teškog 10 kilograma i štuke od 7 kilograma.
„Ribičija me opušta, vraća mi mir i ravnotežu“, govori Žarko, hrvatski branitelj koji je svoje ratno i životno iskustvo pretočio i u stihove. Dok kuha fiš, nerijetko recitira vlastitu poeziju – bogatu i životnu, baš poput njega samoga.
Rijetko se susreću ljudi koji s takvom strašću govore o ribičiji. Kod Žarka, svaka riba ima priču, svaki fiš ima srce, a svaki stih nosi dio duše. Ribolov mu je terapija, a voda njegova meditacija. U njegovom slučaju, ribičija je više od sporta – to je putovanje, umjetnost i duboka povezanost s prirodom.
Ovakvi ribiči podsjećaju nas da iza svakog natjecanja stoje ljudi s pričama, emocijama i iskustvima koje vrijedi podijeliti. A ribičija, kad je ovako iskrena i posvećena, prerasta u nešto veće – životnu filozofiju.
