Iz djetinjstva provedenog uz šivaću mašinu do vlastitog brenda
Sve je počelo iz čiste ljubavi prema šivanju
Darija Žajdela, rodom iz Donjeg Kraljevca, po struci je inženjerka biotehnologije. Završila je Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu i deset godina radila u struci. Nakon toga, odlučila je promijeniti karijeru i zaposliti se u tekstilnoj industriji.
Kad je postala majka i morala mirovati tijekom trudnoće, njezin suprug darovao joj je dvije šivaće mašine – kako bi joj ispunio slobodno vrijeme. Oduvijek sam voljela šivati. Naučila me baka kad sam imala deset godina. Tada se na selu sve još radilo ručno – od kuhinjskih krpa, stolnjaka, zavjesa do odjevnih predmeta, prisjeća se Darija.
Prva mašina i djetinjstvo ispunjeno iglom i koncem
Baka mi je s dvanaest godina poklonila moju prvu šivaću mašinu. Bila sam spretna i brzo sam napredovala. Kad bih se vratila iz škole, nisam se ni najela – odmah bih potrčala šivati i krojiti. Mama me znala koriti jer je mašina uvijek bila u mojim rukama, kaže sa smiješkom.
Baka ju je učila sve – od crtanja krojeva po starim novinama do pravilnog rukovanja šivaćom mašinom. Svaki tjedan zadavala joj je nove zadatke i pomagale su jedna drugoj u izradi odjevnih predmeta. „Majka nije imala novca za kupnju odjeće za nas petero djece, pa smo se snalazile. Baka me uvijek poticala, a ja sam s godinama usavršavala svaki šav.“
Tvrdoglava djevojčica koja je izabrala svoj put
Darija se prisjeća kako nije voljela raditi u polju.
Moje su sestre pomagale u berbama krumpira i pšenice, a mene su baka i djed razmazili. Živjeli smo skromno, otac je posuđivao traktor od susjeda i plaćao ga pšenicom. Ja sam, tvrdoglava kakva sam bila, birala iglu umjesto motike.
Ta tvrdoglavost dovela ju je do toga da već u osnovnoj školi izrađuje vlastite haljinice. Djevojčice su me gledale ljubomorno – one su bile ispucale od sunca, s prljavim noktima, a ja blijeda i s nježnim rukama, u haljinama koje sam šivala s bakom, priča.
Od hobija do prvog brenda
U početku je šivanje bio moj bijeg – prostor za kreativnost i mir. Ali kako su nastajali prvi komadi, rodila se i ideja: zašto to ne bih podijelila s drugima?
Tako su nastale prve ručno rađene lanene torbe – unikatne, s dušom i pažljivo izrađene do posljednjeg detalja. Darija je sama izradila i vlastiti WordPress webshop te učila sve što joj je bilo potrebno: od SEO optimizacije do marketinga i dizajna.
Tržišni izazovi i novi smjer
S vremenom je shvatila da hrvatsko tržište često ne vrednuje ručni rad onako kako bi trebalo. No, to je nije obeshrabrilo. Odlučila sam krenuti novim putem – umjesto gotovih proizvoda, počela sam nuditi vlastite krojeve.
Danas Darija Žajdela nastavlja stvarati, ustrajna i predana. Ne znam kamo će me ovo sve odvesti, ali vjerujem da će me trud, autentičnost i ljubav prema šivanju dovesti do uspjeha.
