Jelena Dreven još brine za vinograd legendarnih Bobnjara s Globočkog brega, prvih “superstar” vinara i vinogradara
Ni za Krče lijevo ni na Mađerku desno, nego još malo ravno pa prije Čermožnjaka dolje desno za Globočku grabu, a onda oštro gore, ulijevo na Strmec breg pa preko njega na Globočki breg…
Davno ste se izgubili čitajući ovo ukoliko niste mještanin, ali shvatili ste da je riječ o Robadju, sakriveno iza Mađerkinog brega. I baš je to namjerno “dragi božek tak osmislil”, takve predivne kutke za umrijeti od ljepote.
– Meni je tu tak lepo, takšni mir i tišina, cvrkut ptica! – kazala nam je sunčanog kasnosvibanjskog dana Jelena Dreven – Jelka koju smo zatekli u vinogradarskim radovima.
Ona živi dolje, u Globočkoj grabi, te se do vrha Globočkog brega uspela stazicom koja vijuga kroz šumu i vinograd. No nisu to bile njezine riječi niti je ovo njezino imanje. Bile su to riječi dobrog duha koji još lebdi “med ovim trsima”.
Citirala nam je, naime, davnu izjavu Avguština (Augusta) Bobnjara, vlasnika vinograda. Tako je to “dedek Gusti znal reći”, prisjetila se sa sjetom popravljajući nabujalo trsje.
Naši prvi ‘superstari’
Stariji dobro pamte Augusta i suprugu mu Albinu Bobnjar. Bili su to naši prvi “superstar” vinari i vinogradari, ono što su danas… znate ih već nabrojati. No za ime Bobnjar u svijetu vina više se, nažalost, ne čuje.
Ljudi su ostarjeli, prošao je njihov vijek te su prije nekoliko godina napustili ovaj svijet. Njihov je lik i djelo ušao u priču i legendu.
Dreveni su im (bili) mejaši, dugogodišnji najamnici, desna ruka u radovima te s vremenom i veliki prijatelji. Jelka Dreven ispričala nam je ono što zna i pamti o supružnicima Bobnjar.
– Pokopani su u mjestu iz kojega su nam i došli, a to je Veržej kod Murske Sobote. Albina je bila kuharica i ondje je imala ‘gostilnu’. Negdje krajem 70-ih, valjda, počeli su kupovati zemlje ovdje na Globočkom bregu. Prvo su samo dolazili, a na kraju su i ostali. Pokojni suprug Drago Dreven im je sazidao ovu kuću 1980. godine – priča nam.
Prava gazdarica
Prisjeća se kako je Albina Bobnjar bila glavna u kuhinji, goricama i klijeti. Iskoristila je svaki komadić zemlje, navodno bi zasadila trsje sve do ceste. Znala je s vinogradom i nije štedjela.
– Znala je da koliko ti gorice daju, toliko ti njima hrane odmah moraš vratiti. Gusti je više bio za papire, račune i dućane; inače je bio trgovački putnik. Bili su snažni vinari, mislim da su prvi počeli s ozbiljnim buteljiranjem. Svi su ih u Zagrebu znali, to im je bilo glavno tržište – kaže.
I ocjenjivači su prepoznali njihovu predanost. Evo što je list Međimurje zabilježio 31. kolovoza 1990. godine, s renomiranog sajma u Gornjoj Radgoni:
– Međimursko su vinogorje zastupala četiri predstavnika s ukupno jedanaest uzoraka: Franjo Lovrec, Albina i August Bobnjar, Stjepan Matanović i Mirko Žižek, čija su vina nagrađena s tri zlatne i osam srebrnih medalja. Albina i August Bobnjar su za četiri uzorka dobili dvije zlatne i dvije srebrne medalje. Vina berbe 1989. chardonnay i sauvignon bila su zlatna, a laški rizling (1989.) i chardonnay (1988.) srebrna – sveprisutan je naš list.
U Ljubljani su 1994. godine, sa sauvignonom, bili vinski prvaci Slovenije! S vremenom je August Bobnjar postao i (slovenski) europski vinski vitez Europe. Doživio je 95 godina.
Dobri susjedi
Brojne potvrde uspjeha još i danas vise na zidovima. Vidi se da dominira sauvignon, a najstarije odličje koje smo uočili datira iz 1987. godine. Imali su i stare sorte, primjerice rizvanac. Danas u vinogradu ima novog zelenog silvanca i chardonnayja.
– Baš mi je drago što ste naišli, da Gusti i Albina ne budu zaboravljeni. Bili su jako dobri ljudi, desetljećima smo bili povezani. Moj brat Vlado Fajfar iz Globoke, odakle potječem, im je bio glavni za špricanje i proizvodnju. Od malena je u gorice s nama hodala i kći Silva. Na oba pogreba u Veržeju smo spomenuti kao dobri susjedi bez kojih ne bi mogli. Vinograd ne treba gazde, nego sluge – ispričala nam je Jelena Dreven na imanju Bobnjarovih.
Naravno, pitali smo ju i za koga onda danas čuva imanje. Dolazi svaki drugi dan, veže i popravlja trsje, baca umjetno gnojivo, sadi mladice, brine čak i za povišene gredice te joj je motika uvijek u ruci.
Doznali smo kako je imanje naslijedila Breda, kći Bobnjarovih iz Veržeja. Vinograde je dala u najam Borisu Novaku iz Banfija. Jelena Dreven, dakle, radi za gazdu Borisa. A što će biti u budućnosti, tko zna. Vrijednost jednog od najljepših imanja Međimurja teško može biti izražena u novcu.
– Bog blagoslovi tvoj prihod in tvojo pot, ko greš od tod – pročitali smo si za kraj natpis s ulaza (i izlaza) doma Bobnjarovih čiji duh još budno bdije nad voljenim vinogradom.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3657
