U proljeće vrcaju cvjetni med, onda slijedi bagrem, lipa i na kraju livada, posla uvijek ima, ali je svaka godina lutrija
Zainteresirao se za pčelarstvo kao dječak jer je prijateljev djed imao pčele.
– Jedan roj je došel u košnicu pa smo mi to išli štundirati, smije se Furdi.
I tako je s vremenom broj pčela i košnica rastao, a razvio se obiteljski posao koji Furdi sada vodi s djevojkom Dorotejom.
U proljeće vrcaju cvjetni med, onda slijedi bagrem, lipa i na kraju livada, posla uvijek ima, ali je svaka godina lutrija, govori nam Furdi. Naime, veliki problem stvaraju klimatske promjene, proljeća s hladnim valovima, ljetne suše, razni nametnici i bolesti. Problem su i otrovi kojima se špricaju polja i ugrožavaju pčele. Veliki pomor pčela koji se dogodio 2020. godine pogodio je i obitelj Furdi, izgubili su gotovo sve pčele i bili prisiljeni krenuti od nule.
– Nismo odustali, ali smo krenuli s platformama za seljenje i od onda selimo na Bilogoru za lipu, a s kestenom smo u Dvoru na Uni. Ovdje u Međimurju imamo košnice na Murščaku. Trenutno imamo 120 košnica, navodi 29-godišnji pčelar.
U poslu koji voli brine ga, kao i mnoge druge pčelare, jeftina konkurencija uvoznog meda iz Kine i Ukrajine koji se prodaje po dva eura. Unatoč problemima ne odustaje, a bodre ga poruke zahvalnosti koje prima od svojih kupaca, kao i priznanja koja osvaja na natjecanjima. Njegov je kesten osvojio zlatnu medalju, a lipa srebrnu.
– Med je najbolji prirodni lijek, na primjer kesten je dobar za gastritis i želučane probleme, a lipa za sportaše. Propolis preporučam za kašalj i rane, a matičnu mliječ mogu koristiti oboljeli od karcinoma, savjetuje Furdi.
Problema ima, ali kada ti se pčelarstvo uvuče pod kožu, onda to moraš raditi, a pčele su doista jedan superorganizam, svaka ima svoju zadaću i mogu preživjeti doista sve, mislim da bi bilo bolje kada bismo se mi ljudi ugledali na pčele, poručuje mladi pčelar.
Na nedavnom predavanju o biodinamici stariji pčelari požalili su se kako nema mladih koji se žele baviti pčelarstvom. No nada ipak postoji, jedan vrijedni mladi čovjek iz Domašinca pčelarstvom se bavi od malena. On je Josip Furdi, inženjer gradilišta u Kabelmontu, i pčele su njegov život.
Zainteresirao se za pčelarstvo kao dječak jer je prijateljev djed imao pčele.
– Jedan roj je došel u košnicu pa smo mi to išli štundirati, smije se Furdi.
I tako je s vremenom broj pčela i košnica rastao, a razvio se obiteljski posao koji Furdi sada vodi s djevojkom Dorotejom.
U proljeće vrcaju cvjetni med, onda slijedi bagrem, lipa i na kraju livada, posla uvijek ima, ali je svaka godina lutrija, govori nam Furdi. Naime, veliki problem stvaraju klimatske promjene, proljeća s hladnim valovima, ljetne suše, razni nametnici i bolesti. Problem su i otrovi kojima se špricaju polja i ugrožavaju pčele. Veliki pomor pčela koji se dogodio 2020. godine pogodio je i obitelj Furdi, izgubili su gotovo sve pčele i bili prisiljeni krenuti od nule.
– Nismo odustali, ali smo krenuli s platformama za seljenje i od onda selimo na Bilogoru za lipu, a s kestenom smo u Dvoru na Uni. Ovdje u Međimurju imamo košnice na Murščaku. Trenutno imamo 120 košnica, navodi 29-godišnji pčelar.
U poslu koji voli brine ga, kao i mnoge druge pčelare, jeftina konkurencija uvoznog meda iz Kine i Ukrajine koji se prodaje po dva eura. Unatoč problemima ne odustaje, a bodre ga poruke zahvalnosti koje prima od svojih kupaca, kao i priznanja koja osvaja na natjecanjima. Njegov je kesten osvojio zlatnu medalju, a lipa srebrnu.
– Med je najbolji prirodni lijek, na primjer kesten je dobar za gastritis i želučane probleme, a lipa za sportaše. Propolis preporučam za kašalj i rane, a matičnu mliječ mogu koristiti oboljeli od karcinoma, savjetuje Furdi.
Problema ima, ali kada ti se pčelarstvo uvuče pod kožu, onda to moraš raditi, a pčele su doista jedan superorganizam, svaka ima svoju zadaću i mogu preživjeti doista sve, mislim da bi bilo bolje kada bismo se mi ljudi ugledali na pčele, poručuje mladi pčelar.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3656
