Iako ima 87 godina, Alojzija Žnidarić iz Pušćina ne miruje – svaki dan šeće, pazi praunuke i vješto barata kolutima. Kaže – bez batine ne idem nikud!
Iako joj je tek 87, Alojzija se ne predaje godinama već unatoč tome održava svoj stil života aktivnim. Pročitajte što sve radi u omiljenim umirovljeničkim danima i čime si krati vrijeme.
Čim smo ušli u poznatu nam prostoriju za okupljanje umirovljenika, odmah smo zapazili kako Alojzija vješto barata kolutima i to bez „batine“, u toj je aktivnosti rijetko tko može nadmašiti. No osim razgibavanja i malih slatkih sportskih aktivnosti, Alojzija je itekako svestrana osoba.
MLADI LUK
Svi znamo kako se prigodom Uskrsa jede šunka, ali i mladi luk. On se smatra prvim nagovještajem proljeća i obilja koje stiže te se tradicionalno sjede sirov i kao takav je neizostavan dio uskrsne trpeze. Alojzija je o tome razmišljala na vrijeme kako bi za Uskrs imala svoj mladi luk.
„Posadila sam lučicu još odavno da imamo svi u obitelji mladi luk za Uskrs. Imam ja povišene gredice i oni su mi pristupačne i jako zahvalne. Taj domaći luk je najbolji, a mladi na to ni ne misle pa zato ja sve na vrijeme pripremim, kaže nam Alojzija.“
BABY SITTERICA I KUHARICA
Bake i djedovi su uvijek bili u blizini kako bi podijelili svoju mudrost, pokoji savjet, smijali se s nama, zagrlili nas i poljubili, a vjerujemo i kako mnogi od vas još uvijek pamte miris i okus hrane u kojoj su uživali kod bake i djeda. Iako Alojzija više ne kuha nije joj strano pripaziti svoje praunuke.
„Bez obzira što mi je 87 još uvijek imam volje pripaziti praunuke kad je netko bolestan ili roditelji nisu kod kuće, to mi uopće nije problem. Inače si volim pogledati na televiziji emisije u kojima se kuha, a naročito volim Večeru za 5. Sjećam se kako sam i ja kuhala, a i pekla kolače dok sam mogla biti duže na nogama. Neizostavne su bile buhtle nedjeljom. otkriva nam Alojzija“
SVAKODNEVNA REKREACIJA
Za same umirovljenike je napose važno da se kreću i da čim duže ostaju nevezani o tuđoj pomoći. Tjelovježbom se svima nama pa tako i njima daje osjećaj snage i neovisnosti, a potiče se izdržljivost, koordinacija, snaga i fleksibilnost. Alojzija svaki dan šeće svojom relacijom kako bi i sama imala kvalitetniji i zdraviji život.
„Svake srijede dođem tu na okupljanje nas umirovljenika. Dolazak ovdje i u crkvu puno mi znači. Svaka srijeda i nedjelja su mi dan izlaska, no šećem svaki dan po svojoj omiljenoj relaciji. To mi je taman, ni previše, ni premalo. Svake nedjelje sa svojom batinom odem do crkve. Nikud ne idem bez moje batine, bez nje ne odlazim, s osmijehom će Alojzija.“
Kroz razgovor, Alojziju nismo mogli posjesti, već je čitavo vrijeme razgovarajući s nama bacala kolutove i igrala pikado kako bi osvojila čim više bodova i prestigla svoje suparnike umirovljenike. Živi je primjer umirovljeničke ustrajnosti i žive želje za pokretljivošću.
