Iva Zlatarek iz Nedelišća veliki je gurman još od djetinjstva. Voli otkrivati nove okuse, kombinirati različite sastojke i isprobavati nove recepte, no priprema slastica njezina je najveća ljubav
– Ljubav prema kuhanju i slasticama prenijeli su mi moji roditelji, osobito mama. Kuhati sam počela vrlo rano jer me priprema jela zanimala otkad znam za sebe. Kao i mnogim kuharicama, mamina mi je kuhinja i danas najveći izvor inspiracije. Zahvalna sam joj što je svoje znanje i recepte prenijela na mene jer mamina je kuhinja ipak najbolja, o svojim kulinarskim počecima priča Iva.
Iva voli kuhati te kuhinju ne smatra obavezom. U kuhinji je stvorila svoj mali raj; privatnu oazu u kojoj može izraziti svoju kreativnost i svojim kulinarskim pothvatima usrećivati svoje najbliže. Voli spremati razna jela, ali pečenje kolača u njezin život unosi najviše radosti.
– Užitak mi je provoditi sate u kuhinji. Vrijeme samo proleti dok pripremam torte, kekse i razne slastice za svoju obitelj. Posebno volim raditi kremaste kolače i tradicionalne domaće slastice, međutim ne bojim se ni novih izazova. Uvijek tražim neke nove kombinacije, s elanom priča ona.
Iako je rodom iz Nedelišća, Iva posljednje dvije godine živi u Njemačkoj. U sretnom je braku već sedamnaest godina i ponosna je majka sina Ognjena i kćeri Kire. Smatra da je važno uključivati djecu u kuhinju, i to korak po korak. Cilj nije naučiti kako slijepo slijediti gotove recepte, već razviti dječju kreativnost, strpljenje i ljubav prema hrani.
– Moj sin Ognjen u školi ima predmet koji se zove kuharstvo. Na satovima uče pripremati razna jela, a moram priznati da su njegove zdrave palačinke već sad bolje od mojih! Mislim da imam nasljednika koji će također uživati u kuhinju, kroz osmijeh pojašnjava Iva.
Iva ima i spreman savjet za djevojke koje tek uče kuhati i peći:
– Ne bojte se eksperimentirati! Svaki novi recept prilika je za učenje, a greške čine sastavni dio tog procesa. Najvažnije je uživati u onome što radite!
Veliku važnost pridaje i starim međimurskim jelima i slasticama jer smatra da su ona dio naše tradicije i identiteta.
– Odrasla sam uz domaće gibanice, štrukle, orehnjače i makovnjače te mislim da je važno čuvati te recepte i prenositi ih na nove generacije.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3649
