Što sve to stigne jedna svestrana učenica i čime se bavi u slobodno vrijeme
Iako srednjoškolka, Anai ima više afiniteta među kojima su najizraženiji ljubav prema biljkama i životinjama, no nimalo važna ni zanemariva nije ni ukusna hrana koju sama priprema. Doznajte što sve to stigne jedna svestrana učenica i čime se bavi u slobodno vrijeme.
LJUBAV PREMA ŽIVOTINJAMA
Ljubiteljica je životinja i to ne bilo kojih, a samu ljubav prema njima usadila joj je njezina baka koja se i sama brinula o domaćim životinjama.
„Oduvijek sam voljela životinje, kad sam bila mala jako sam se voljela igrati s našim mačkama i psima. Moja baka je imala vrt i imali smo oko 20 kokoši par patki i zečeve. Često sam išla s njom na vrt da pokupimo jaja, nahranimo kokoši i zečeve, govori nam Anai.“
Želja za kupnjom konja javila se nešto kasnije u njezinom životu i to zahvaljujući posjeti Porcijunkulova.
„Konje sam prvi put vidjela na Porcijunkulovom gdje sam i prvi put jahala. Od onda su mi konji najdraže životinje i za svaki rođendan kad sam puhala svjećice, zaželjela bi konja. Kad sam krenula u školu tata mi je obećao ako prođem sve razrede s 5.00 da će mi do 12. rođendana kupiti konja. Ja sam prošla cijelu osnovnu s 5.00, ali mi se želja ostvarila tek za 16. rođendan, priznaje nam Anai.“
BRIGA O KOBILI
Svakodnevna briga o konju podrazumijeva pravilnu ishranu, čišćenje njegovog životnog prostora, četkanje, čišćenje, i timarenje konja, baš kao i brigu o pašnjacima i ispustima s naravno mnogo ljubavi.
No je li zaista njoj samoj briga o konju zahtjevna te koliko sati dnevno i koliko svoga slobodnoga vremena ulaže u to, rekla nam je :
„Rekla bi da mi nije toliko zahtjevno jer se volim brinuti o svojoj kobili, ali nakon škole i svih obaveza zna biti teško. Skoro svaki put kad odem do farme potrošim bar dva sata , ali ako mi se žuri mogu biti gotova za 30-45 min.
Moram joj počistiti štalu, dati joj sijeno i frišku vodu, timariti ju… Trudim se jahati bar tri puta tjedno kad je škola, ali bavim se s njom svaki dan, ponekad ju pokušavam naučiti nove trikove, odem u šetnju s njom, vodim ju na pašu, priznaje Anai.“
BRIGA O BILJKAMA
Uz životinje voli i biljke o kojima brine. Posvećuje im mnogo pažnje te točno zna kojoj biljci odgovara koja prihrana. Često ih presađuje, ali i poklanja prijateljicama.
„Imam dosta raznih vrsta sobnih biljaka o kojima se moram brinuti. Neke od njih su pothosi, alocasia, tradeskantija, singonij, kineski dolar, hoya, peperomija,… To nisu neke prezahtjevne vrste, ali moram ih redovno zalijevati, dohranjivati, ponekad ih presadim ako su prevelike…
Više volim cvjetnice, ali nema ih baš puno koje dobro rastu kao sobne biljke, u svakakvim šarenim cvjetovima uživam u bakinom vrtu. Pošto imam par vrsta koje jako brzo rastu znam ih pelcati i poklanjati prijateljicama ili mami za dnevnu sobu, radosno će Anai.“
KISELO TIJESTO I FOKAČA
Još za prošlogodišnje Dane kruha Anai se pokazala kao vrsna mlada kuharica koja voli pripremiti ukusnu hranu za svoju obitelj ali i druge poznanike. Kušajući njezin kruh nije nedostajalo pohvala, a tradicionalna fokača bila je top desert svima.
„Inače me jako zanima biologija i uz to i mikrobiologija, a pečenje kruha je povezano s tim. Za svoj kruh ne koristim običan kvasac nego kiselo tijesto iliti divlji kvasac. To se dobije tako da se kvasci i bakterije iz zraka/okoline „uhvate“ na hranjivu podlogu koja se sastoji od brašna i vode.
Kvasac se hrani šećerom iz brašna i uz to proizvodi CO2 koji u tijestu stvara mjehuriće i tijesto se diže. Takav kvasac daje kruhu kiselkasti okus i čini ga zdravijim. Pomoću tog kvasca može se ispeći bilo kakvo dizano tijesto, ali sam zadnje radila fokaču. T
o mi nije bio plan, ali mi se tijesto za kruh previše diglo i kad se to dogodi tijesto više nema strukture pa se „razlijeva“. To nije problem jer se i iz propalog kruha može ispeći savršena fokača na koju mogu staviti i voće pa je kolač, ali i povrće pa je slano predjelo ili prilog, savjetuje Anai.“
SKLAD OBAVEZA
Nimalo nije lako uskladiti školske obaveze s brigom o životinjama, no Anai pokazuje kako je sve ipak moguće uz dobru organizaciju i malo ljubavi.
„Rekla bi da je sve moguće kad se dobro organizira vrijeme, ali ponekad zna biti teško jer se treba učiti i pisati zadaće. Zato jako volim ljeto jer se ne moram brinuti o ocjenama i zadaćama.“
Osim školskih obaveza pokreće je i motivira želja da tako mlada jest i članica UŽ Pušćine.
„S bakom sam krenula na radionice Udruge prije par godina i jako mi se svidjelo to druženje jer se možemo razgovarati i slušam priče drugih članica, a ponekad mi daju i korisne savjete. Uz to baki pomažem pisati pozivnice, printam joj dokumente, pišemo dokumente i ostale tehničke stvari, ali volim i peći kolače za sve događaje tijekom godine, radosno nam govori Anai.“
Na životnom primjeru organizirane srednjoškolke vidimo koliko se mlada osoba angažira ako joj je do nečega zaista stalo. Anai je pravi primjer kako voljeti životinje, biljke i hranu unatoč zatrpanom školskom rasporedu.
