Ljubiteljima međimurske popevke i zanimljivih predavanja dobro je poznato ime Lee Šprajc, magistre etnologije i kulturne antropologije te edukacije hrvatskoga jezika i književnosti
Međimurska kantautorica zaposlena je na Katedri za hrvatski jezik i književnost, scensku i medijsku kulturu čakovečkog Odsjeka Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao asistentica.
Nastava i disertacija
Nedavno je, u organizaciji mjesne Hrvatske kulturno-umjetničke udruge, u Svetome Martinu na Muri održala predavanje na temu međimurskih usmenih pripovijedaka osvrnuvši se na postojeće izvore te suvremeno stanje na terenu.
Nedavno je mladim umovima iz Osnovne škole Vratišinec povodom 135. godišnjice rođenja dr. Vinka Žganca, čije ime nosi škola, pričala o tom značajnom međimurskom čuvaru narodnoga blaga. S njom smo razgovarali o održanim predavanjima, ali i povodom Mjeseca hrvatskoga jezika koji je obilježen u veljači i ožujku.
– Na fakultetu sam angažirana na seminarskoj nastavi kolegija svjetske i hrvatske dječje književnosti. Mislim da savršeniji posao u ovome trenutku ne bih mogla zamisliti. Uz nastavu, radim na disertaciji pa imam prilike razvijati se i istraživati zanimljive teme. Na poslijediplomskom doktorskom studiju „Hrvatska filologija u interkulturnom kontekstu”, koji sam upisala pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, bavim se usmenim narodnim pripovijetkama, ponajviše bajkama. Mentorice su mi prof. dr. sc. Andrijana Kos-Lajtman te doc. dr. sc. Lidija Bajuk.
Izvori nadahnuća
Međimurske narodne bajke svojedobno je istraživala i naša amaterska etnologinja Marija Novak iz Donje Dubrave. Njezina se ostavština čuva u Muzeju Međimurja, a upravo je taj izvor bio jedan od poticaja koji je Leu nadahnuo na istraživanje pripovijedaka na prostoru između Mure i Drave. Mariji su se na terenu 80-ih godina pridružili i suradnici tadašnjega Zavoda za istraživanje folklora (današnji Institut za etnologiju i folkloristiku) Ljliljana Marks i Ivan Lozica. Materijal je snimljen magnetofonski i videokamerom i danas se čuva u dokumentaciji IEF-a.
– Neke bajke, koje je sačuvala gospođa Novak zahvaljujući obiteljima poput one Marka Karlocija i Monike Žige iz Donje Dubrave, u osamdesetim godinama prošloga stoljeća objavljene su i u časopisu „Kaj”. Kad sam se počela baviti ovom temom, primijetila sam da, doduše, nisu objavljene sve pripovijetke koje su tih godina na terenu dokumentirane. Izrazito mi je drago što sam imala priliku izravno pitati gospodina Karlocija, četrdesetak godina nakon toga istraživanja, sjeća li se još uvijek bajki koje je pripovijedao Mariji i njezinim suradnicima ne terenu. Od deset pripovijedaka koje je tada znao, danas ih se sjeća polovine, dok ostale pamti tek djelomično – objašnjava Lea.
Na pitanje o položaju kajkavskog i međimurskog u hrvatskoj javnosti kaže da se situacija konstantno mijenja – neke se teme i zbivanja povremeno aktualiziraju pa je tako, primjerice, pojavom Kristiana Novaka međimurska književnost dobila jakog predstavnika za kojega se često kaže da je „Međimurje postavio na književnu mapu zemlje i regije”.
– Volim kajkavštinu te je nastojim njegovati i u umjetničkom radu. Na jednom kolegiju na poslijediplomskom studiju govorili smo o prilagođavanju govornika narječja u formalnim i neformalnim situacijama. Spomenula sam da sam iz kajkavskoga govornog područja i da se mi često trudimo prilagoditi drugima, na što je profesor, inače štokavac, odgovorio da je zabluda kako se oni ne prilagođavaju, samo što je u temelju hrvatskoga standardnog jezika štokavski pa se razlika ne primijeti u tolikoj mjeri – naglašava doktorandica.
Glazba i pjesnici
Dodaje kako je glazbu trenutačno zbog obveza malo „stavila na stranu”, iako ne i u osobnom smislu, jer i dalje gitaru povremeno uzme u ruke, no javno ne nastupa često. Projekt koji bi voljela ostvariti uključuje snimanje i objavljivanje vlastitih pjesama, kao i uglazbljenih stihova međimurskih pjesnika.
– I dalje bih voljela prenositi strast prema kulturnoj baštini mladima i djeci, kako putem svoga stručnog i znanstvenog, tako i umjetničkog rada te na vlastitome primjeru svjedočiti tome da je baština stvaralački izrazito poticajna. Iako su predavanja kao format izazovna za školarce, nastojim ih učiniti zanimljivima i primjerima im približiti teme o kojima govorim – navodi buduća doktorica znanosti, Međimurcima poznata i po suradnji s Janjom Kovač, višom kustosicom i voditeljicom etnografskih zbirki u Muzeju Međimurja. Zajedno su uređivale stranicu „Ve – iz pera znatiželjnih umova”, povremeno odlazile na teren i svoja saznanja uobličavale u atraktivna predavanja kao što je bilo ono pod nazivom „Štreka – metalna kralježnica Međimurja”.
– S Janjom Kovač prekrasno surađujem; počele smo kao kolegice, a završile kao prijateljice. Kad bude prilike, svakako ćemo nastaviti. Izrazito sam zahvalna i svojim mentoricama kojima puno toga dugujem – zaključuje Lea Šprajc, uz dodatak da će rado saslušati potencijalne kazivače koji znaju ponešto o međimurskim bajkama.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3649
