Suncem okupane terase Dragoslavec Brega stvorene su samo za jednu namjenu, za vinovu lozu
Naravno, nije zgoreg imati ni klijet povrh brijega jer roštilj ispečen uz panoramski pogled na zagorske “brege” nema cijenu.
– Znate li da najstariji zapisi o pušipelu potječu upravo iz Dragoslavec Brega? Imamo ga i mi nešto u vinogradu – kažu Jurica Cmrečnjak i njegova majka Marija Cmrečnjak, mještani Dragoslavec Brega.
Žive “dol u grabi”, a vinograd im je na vijencu, na atraktivnoj lokaciji. Još je jedan pokraj njega, a treći je na Stanetinskom bregu u Svetom Urbanu. Zatekli smo ih sunčanoga, kasnozimskog prijepodneva kako prije ručka vežu prethodno orezano trsje.
– Rezali smo naravno na dva reznika i dva locna. Ovaj prvi red je trs star stotinu godina! Nismo ni sigurni o kojoj je sorti riječ. Iza njega ide trsje staro nekih pedesetak godina. A iza je mlađe, trogodišnje, stalno dosađujemo rizlingom i muškatom – ispričali su nam sveudilj vežući marljivim rukama.
Idem po litru…
U ovom je vinogradu 700 trsova, a zajedno ih imaju oko 2.000. Dakle, riječ je o malim vinogradarima, no na svoje su vino ponosni, baš kako i treba.
– Morate probati naš gemišt, to je pravo Cmrečnjakovo vino! Sve ide u mješavinu, ne radimo sortno – kazala nam je gospođa Marija Cmrečnjak, iskusna radnica u vinogradima gornjeg Međimurja.
Već je bila spremna otići kući po litru jer, naime, nisu se opskrbili toga prijepodneva. Iako uvijek uzmu nešto, sada su došli nakratko, ne očekujući znatiželjnog gosta namjernika.
Odgovorili smo ju od toga, već ćemo jednom navratiti do njihovog grunta da kušamo taj gemištarac Cmrečnjakovih iz Dragoslavec Brega. Ljeti, kada pritisne sparina i jezik se osuši…
Gospođa radi sve, kopa, bere, optrgava, jedino ne orezuje. To je zadatak za sina Juricu i supruga Josipa Cmrečnjaka.
– Mama Marija, tata Josip, a ja sam Isus – šali se Jurica Cmrečnjak, inače (solo) gitarist i saksofonist, član Rangers Banda.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3648
