U šetnji čakovečkim sajmom, u najprirodnijem i najljudskijem okruženju, među domaćim ljudima i domaćim proizvodima poznate Međimurke i Međimurci otkrivaju nam svoja razmišljanja, ideje i novosti. A mi slušamo, zapisujemo i prenosimo. Bez skrivenih motiva - samo pozitiva.
Moramo priznati, na današnji sunčani dan, nekoliko dan prije proljeća, imali smo jedno zaista posebno iskustvo na čakovečkom sajmu. U tjednom obilasku sajma pridružio nam se poznati međimurski pjevač rodom iz Preloga, član popularnog glazbenog sastava – 4 Tenora, Filip Hozjak. U ugodnom razgovoru saznali smo više o njegovoj solo karijeri, nastupima na daskama koje život znače te koncertima 4 Tenora u Lisinskom. No, ne samo to, saznali smo što voli jesti, voli li kuhati, kakvu glazbu trenutno sluša… Za naše je čitatelje Filip Hozjak i zapjevao.
Našli smo se na samom ulazu, pozdravili, a naš je gost započeo razgovor riječima: “Nikad nisam bio ovdje, na Sajmištu. Ugodno sam iznenađen. Baš je kao na Hreliću!”
Nismo ni napravili nekoliko koraka nakon ulaza, a već su ga prepoznali. Zaustavlja nas prodavač i uzgajivač jabuka, Goran Slaviček iz okolice Preloga. “Di si Priločanec, uzmi si jabuke kaj si glasnice podmažeš!” Filip Hozjak uzima nekoliko jabuka, sorta Fuji, želi platiti, a Goran odbija: “Ma kakvi, to ti je kaj ne zaboraviš odakle si!” Krećemo dalje.
U posljednje vrijeme te sve više viđamo u solo nastupima, a nedavno smo saznali da ćeš nastupiti na Zagrebačkom festivalu s novom pjesmom.
“Zakotrljala se jedna nova priča sa solo pjesmom, Srce pušta na sve strane, koju zapravo potpisuju Miro Buljan (glazbu) i Neno Ninčević (stihove). Oni koji prate svijet glazbe znaju koliko su hitova Miro i Neno iznjedrili iz svojih rukopisa. Mogu reći da to nije jednokratna suradnja između Mire i mene, suradnja će se definitivno nastaviti. Napravili smo 12 demo snimaka, pa radimo i na albumu. Obrađujemo pjesmu po pjesmu, i za dvije godine, ako Bog da zdravlja i ako se poklopi kako smo sve planirali, možemo očekivati prvi album. Jako se veselim tome jer nisam očekivao da će se moja želja ostvariti jer je Miro meni bio neka vrsta tihe glazbene patnje. On je surađivao s Tošem Proeskim, a Toše je meni životni uzor.
Ljudi koji su čuli pjesmu Srce pušta na sve strane rekli su da ih podsjeća na razdoblje kada je Miro radio s Tošem, a to mi je jako drago. Stvarno volim njegov rukopis i pronalazim se u njegovoj pjesmi.”
Osim solo karijernog puta, može te se vidjeti i na kazališnim daskama u Komediji u Zagrebu, i to u predstavi, zapravo mjuziklu Jadnici, napravljenom prema romanu Victora Hugoa.
“Da, u Jadnicima glumim Mariusa, a to je lik koji mi najviše karakterno odgovara jer sam romantičar u duši. I Marius i ja smo zaljubljive prirode, tako da se mogu poistovjetiti s tom ulogom. Marius gleda sve preko ljubavi i nema veze što je rat – njemu je samo ljubav bitna.”
A tu su i rasprodani koncerti s glazbenim sastavom 4 Tenora u Lisinskom.
“Odradili smo dva koncerta u Lisinskom, a uskoro slijedi i treći koncert 13. travnja. Prva dva su bila fantastična, a sada smo gotovo rasprodali i treći, ostalo je još nekoliko karata. Svaki se koncert razlikuje od prethodnog i od budućeg. Prvi je bio nabijen emocijama jer smo svi jedva čekali da stanemo na pozornicu i predstavimo ljudima proces na kojem smo radili dva mjeseca. Prvo smo koncert nazvali Vokalna šetnja glazbenim desetljećima, a kasnije Nova vokalna šetnja glazbenim desetljećima.
Pjesme koje smo odabrali pokazale su se punim pogotkom, publika se prisjetila glazbenih uspješnica od 60-ih nadalje, jer ima puno pjesama koje su možda pale u zaborav, a zaista su kvalitetne. Reakcija publike je odlična.
Zato je bilo naznaka i za četvrti koncert u Lisinskom, ali smo odlučili da ćemo taj as u rukavu čuvati za sljedeću godinu kada slavimo 10 godina postojanja.”
Planiraš li možda kakve koncerte u Međimurju, samostalno ili pak u sklopu 4 Tenora?
“U tijeku su planovi za nastup na Festivalu balona na Marini Prelog. Radi se o jedinstvenoj lokaciji i manifestaciji koja se rijetko viđa i mislim da bi to bio pun pogodak.
Što se tiče samostalnih nastupa, za sad sam fokusiran na Zagrebački festival, koji će se održati 4. travnja, i predstavit ću se s pjesmom Srce pušta na sve strane.
Nakon toga planiramo Melodije Jadrana u Splitu. Volio bih nastupiti na najvjerojatnije najvećem glazbenom festivalu u Hrvatskoj i najjače medijski popraćenom. Ja ću prijaviti pjesmu i nadam se da će proći.”
Nedavno je bila aktualna Dora. Jesi li ikada razmišljao o sudjelovanju u takvom showu? Možda i na Euroviziji?
“Kao i većina glazbenika, sanjam o Dori i Euroviziji, no mislim da bi se onda trebala dogoditi jedna jako posebna pjesma napisana za takvu vrstu showa. Htjeli mi to priznati ili ne, danas se izgubila draž nekih starih pjesama i ritmova, na Euroviziji to više nitko ne želi vidjeti. Razmišljali smo o nastupu na Dori kao 4 Tenora. Da napravimo nešto autohtono, nešto što se ne viđa više na pozornici.
Moram priznati, ove sam godine jako navijao za Ogenj, jer mi je Tomislav Mihac kum, ali i zbog toga jer su oni drugačiji. Oni sviraju etno, a to prolazi na Euroviziji. Možda nisu prošli na Dori jer se možda u Hrvatskoj stidimo pokazati naš kaj, kajkavski izričaj, a pogotovo etno.”
Uz sve nastupe, obaveze, probe, snimanja… kako stižeš uskladiti i obiteljski život? Ipak je tu i djevojčica Arta…
“Obiteljski život ponekad trpi, ali, srećom, imam suprugu koja je puna razumijevanja. Kada se udala za mene, još i prije, znala je kako izgleda moj život i koje su moje obaveze. Ona se sama bavi ugostiteljstvom i zna kako je to kada si cijeli dan u pokretu, koliko je zapravo posao zahtjevan. Mala Arta ima godinu i devet mjeseci – i s njom je svaki dan izazov. Hvala Bogu na baka servisu (smijeh). Moja mama je 40 godina bila odgajateljica i uskače koliko god može.”
Stigneš li doma kuhati, obavljati kućanske poslove, ići na tržnicu ili trgovinu?
“Strastveni sam kuhar i obožavam kuhati. Opušta me kuhanje i isprobavanje raznih jela. Gušt mi je kad si sam skuham. A odlazak u trgovinu više pada na mene. Kad ide supruga, ona kupi točno ono što nam treba, a ja ipak kupim i ono što treba i ne treba (smijeh). Nikad mi briga za obitelj nije bila problem, no nema me baš doma i ne stignem sve obavljati onoliko koliko bih htio.”
Primjećujemo prodavača sa starim lopatama, naš mu gost prilazi i razgledava alate. Pozira nam s lopatom.
Imate li kod kuće vrt?
“Ne, no trenutno gradimo kuću u Prelogu. Planiramo vrt, volimo povrće, a i moja mama ima povrtnjak pa od nje često znamo dobiti povrće. Obožavam domaće proizvode, voće i povrće.”
A cvijeće?
“Supruga voli cvijeće, no s obzirom na obveze, ne znam koliko bi opstalo. Volio bih imati cvjetnu ogradu, ali moram paziti na vrstu jer sam alergičan na biljke koje cvatu u ožujku i travnju.”
Dolazimo do prodavača patki, pilića, prepelica, kokoši i zečeva. Oduševljen je koliko su zečevi mirni i daju se pomaziti.
Što je pak s kućnim ljubimcima?
“Moji roditelji imaju zlatnu retrivericu, moju ljubimicu. Obožavam pse i plan nam je da nabavimo za Artu kakvog manjeg psa. Koji se ne linja zbog alergija.”
Nastavljamo dalje. U pozadini svira stari radio, puštaju se kafanske pjesme. Prilazi, gleda i sluša. Divi se kako još svi stari prijemnici rade.
Kakvu vrstu glazbe trenutno slušaš?
“Uf, teško pitanje. Iskreno, jako rijetko doma slušam glazbu. Kad sam doma, odmaram uši, tijelo i um jer sam cijeli dan u glazbi, no u autu obavezno preslušavam ili demo snimke ili pak pjesme koje će se, recimo, izvoditi na Zagrebačkom festivalu. Želim čuti kako zvuče ostali kolege jer uspoređujem što je zanimljivo kod njihovih, a što kod moje pjesme.”
Što voliš najviše pjevati?
“To bi bile Tošine pjesme, samo ih rijetko kad u javnosti izvodim. Kao 4 Tenora smo izveli Igre bez granica u Lisinskom. Imam respekt prema toj pjesmi, obožavam Tošu i ne usuđujem se javno pjevati njegove pjesme. Ali ih pjevam doma.
A sada… možda Adi Šoše u posljednje vrijeme, jako me podsjeća na Tošu, ima patnju u glasu. On i Sergej Ćetković – jer on je tip za balade, a to sam i ja.”
Prilazimo cvjetnoj aleji. Zamolili smo ga da nam otpjeva nešto. Predlaže jednu međimursku – pjeva nekoliko stihova Dej mi bože oči sokolove. Gospođe prolaze, zastajkuju, dive se.
Molimo ga da nam zatim otpjeva nekoliko stihova iz nove pjesme Srce pušta na sve strane. Oduševljeni smo, bit će to veliki hit.
This is a modal window.
Krenuli smo dalje, prema ugostiteljskom objektu, no staje kod cvijeća. Sada on ima prijedlog – vidio je maćuhice i ljubičice. Želi pjevati pjesmu Ljubičica jer je to njegovoj baki najdraža pjesma.
Sjedamo na piće – saznao je da se u ugostiteljskom objektu nudi pečeni odojak. Raspituje se kod konobarice može li se porcija ponijeti i doma i je li još ostalo? Konobarica kaže kako mora provjeriti… odlazi. Gosti lokala nas znatiželjno gledaju. Stariji par dolazi k stolu i moli za fotografiju, Filip Hozjak s osmijehom pristaje.
Ljudi prolaze kraj našeg stola s vrećicama i kutijama punima ukusnih porcija, miriše odojak. Ustaje i odlazi u objekt jer se konobarica nije vratila s odgovorom, ide sam provjeriti. Vraća se razočaran, nema više odojka. “Nema veze, drugi put.”
Što voliš jesti?
“Peku, odojak, variva, čobanac, fileke, kotlovinu, kelj, varivo, fiš… što se duže peče ili kuha, to bolje. Nema bolje stvari od toga. Volim jela za koja je potrebno vrijeme da se naprave i oko kojih se skuplja društvo.”
Postajemo gladni. Zaključujemo razgovor, ustajemo. Filip Hozjak se oprašta: “Hvala na razgledavanju, sad znam gdje je sajam u Čakovcu i gdje ima odojak za kupiti. Šteta što nema više takvih pečenjara.”
Dolazimo do izlaza, svatko na svoju sunčanu stranu, svatko svojim poslom – do sljedećeg ugodnog razgovora.
