Umirovljenicu Spomenku Marciuš posjetili smo u prolazu, u Nedelišću, i odmah saznali kako “opet kuha nekaj novoga”
Riječ je o standardnim nedelskim cekarima, ali oslikanima! Naša pjesnikinja i slikarica nikad ne miruje, već uvijek traži nove načine u umjetničkom izražaju.
– S jedne strane ovo je novo, sad sam se toga primila. Bojama za tekstil oslikavam tradicionalne nedelske cekare. A opet, radila sam to i kao djevojčica – kaže gospođa Spomenka Marciuš.
Bilo je to ne tako davno, kada je bila djevojčica… Uglavnom, tada je i sama plela cekare, no sjeća se zanimljivog detalja:
– Cekare smo jedno vrijeme pleli s obojanim luščijem, u plavo i crveno. U bojama je pisalo “Florida”. Kaj da vam velim, ja onda nisam ni znala kaj je to Florida. Uglavnom, navodno su i išli za Floridu, tko bi ga znao – prisjeća se ne tako davne mladosti. Ako će vam biti lakše te poznajete nedelsku i macinsku faru, Spomenka Marciuš je “od macinskih Pergeri”.
Lokalni motivi
I tako je prošla ta mladost i Florida je zaboravljena, no tehnika oslikavanja ostala je gospođi u sjećanju. Vratila se u pravi tren.
Dohvatila se tako opet autohtonog lokalnog proizvoda, cekara, i stala mu usađivati dušu.
Ovoga puta nema Floride, poroka Miamija i Dona Johnsona, već su motivi lokalni – od nedelske tiskare, prve cug-mašine do poljskih suncokreta. Naravno, tu su uvijek i apstrakni motivi Spomenke Marciuš – po osobnom sudu autora najvrijedniji i najintrigantniji dio njezinog umjetničkog opusa. Posjetite jednom njezinu izložbu slika i uvjerite se sami…
– Primila sam se oslikavanja zbog nadolazećeg festivala cekara. Na njemu ću ih oslikavati direktno na štandu – pojašnjava kako se odlučila na ovo.
Cekari su “made in Dunjkovec”. Isplela ih je Ana Fajs, tamošnja umirovljenica, koja svojim vrijednim prstima plete svakoga dana. Koja mamika ne bi pošla do štacuna s ovakvim šarenim domaćim cekarom!
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3646
